Druga strana kineskog filma



Još od osamdesetih godina prošlog stoljeća azijske kinematografije od Irana do Koreje ili Japana osvajaju ponajviše nagrada na međunarodnim festivalima i potkrepljuju mnogobrojne sudove o tome kako baš iz tog područja dolaze najinovativniji i najzanimljiviji filmovi suvremene kinematografije. Za taj renome dobrim su dijelom zaslužni i kineski filmaši, pa nije mali broj njihovih autora koje se danas uvrštava u sam svjetski vrh. Nedvojbeno je njihovoj internacionalnoj afirmaciji pripomoglo i to što su u nekim filmovima vrlo hrabro kritički prikazivali probleme vlastitog društva, ali im je to nerijetko donijelo probleme s vlastima, što se događalo i u ostalim socijalističkim zemljama (sjetimo se samo hajke na “crni val” u nekadašnjoj Jugoslaviji i zahtjeva za “konstruktivnom” kritikom). Tih autora međutim nema u ovom kratkom izboru suvremenih kineskih filmova u kojima ipak prevladavaju pozitivni elementi tamošnje suvremenosti.


Tako u Hand in Hand učenici iz grada dolaze u posjet svojim kolegama u seoskoj školi, pa je to prilika da se uz prikaz različitog mentaliteta i poimanja okoline ipak istakne i ljepota prirode u kineskoj provinciji, ali i stvaranje prijateljstva i solidarnosti mladeži različitog imovinskog stanja i društvenog statusa, dok će u inače vrlo dojmljivom prikazu sudbine ovisnika o drogi Farewell to Death protagonist biti spašen zahvaljujući ne samo odanosti supruge i prijatelja nego i vrlo humanom odnosu policije, a u Final Dash koji vrlo kritički prikazuje funkcioniranje privatnih poduzeća protagonist će riskirati ne samo svoju imovinu nego i privatni život ne bi li značajno otkriće u računalnoj industriji doveo do realizacije u Kini i spriječio da ga kupe Amerikanci.


Sve to može možda prizvati u sjećanje socrealističke ideje o tome kako je film čak i više od ostalih umjetnosti “odraz života”, pa naglasak treba stavljati na ono što je u društvu i naciji pozitivno, no treba naglasiti da se u ovim filmovima ne radi o naglašenoj propagandi i da takvi elementi nisu izravno prezentirani ili posebno istaknuti nego u uklopljeni u tkivo žanrovski vrlo čvrsto utemeljenih melodrama koje uspijevaju emocionalno angažirati gledatelja, te da svojim znatnim filmskim vrijednostima pokazuju pripadnost jednoj vrlo zreloj i uspješnoj kinematografiji. Zbog toga takvi filmovi koji se inače rijetko mogu vidjeti izvan svoje domovine pokazuju i drugo lice kineskog filma, posebno zanimljivo i stoga što ih se može doživjeti i kao svjedočanstvo o stanju duha koje je bar djelomice zaslužno za fascinantno brz razvitak suvremene Kine, što je jedan od najznačajnijih fenomena današnjice.
(Tomislav Kurelec)