Portugalska kinematografija ove nam se godine predstavlja dvojima naslovima, nagrađivanom egzistencijalnom humornom dramom Mačke ne pate od vrtoglavice (Os gatos não têm vertigens) redatelja Antónia-Pedra Vasconcelosa, te satiričnom burleskom Portugalski Sokol (Capitão Falcão) suscenarista i redatelja Joãoa Leitãa. Veteran portugalskog filma Vasconcelos, iza kojeg je pola stoljeća bavljenja sedmom umjetnošću još od razdoblja portugalskog Novog filma, u svom zasad pretposljednjem ostvarenju predstavlja nam se nepretencioznom, emotivnom i empatičnom melodramskom storijom smještenom u Lisabon. Njezina je protagonistica sućutna starija žena Rosa (fantastična, dominantno TV-glumica Maria do Céu Guerra), koja nedugo nakon iznenadne smrti voljenog supruga a u stalnoj komunikaciji s njegovim duhom (što ipak nije fantastični element) upozna tinejdžera beskućnika Jóa (vrlo dobar João Jesus), problematična mladića iz razorene obitelji, koji se druži s lokalnim delikventima i podnosi maltretiranja oca alkoholičara. No Jó svoja razmišljanja i životna iskustva zapisuje u bilježnicu, pa će Rosa, kad on nakon što ga otac izbaci iz stana privremeni smještaj pronađe na krovu njezine zgrade, otkriti tu bilježnicu i početi ju čitati. Kad shvati da Jó posjeduje veliki spisateljski dar, Rosa će s njim započeti neobičan pokroviteljsko-majčinski odnos kojem će uskoro zaprijetiti i složeni odnosi u njezinoj obitelji. Vasconcelosov film razmjerno spretno barata konvencionalnim situacijama i jednostavnim dramskim odnosima, ponajviše se oslanjajući na središnji par likova i njihovu suptilno predočenu međurelaciju, koja pak temeljno počiva na izuzetno raspoloženom nastupu Marie do Céu Guerre i njezinoj međuigri s Joãom Jesusom. Naposljetku, tu je i u nacionalnim okvirima nagrađivani Portugalski Sokol Joãoa Leitãa, koji je o istom liku, prvom portugalskom superjunaku, 2011. godine snimio kratkometražnu komediju. Ovdje parodičnim tonom i naglašenim trash-odmakom obilježenoj burleski s osloncem na apsurd i grotesku razvija istu priču, onu o borcu protiv komunizma koji tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća štiti predsjednika Antonia Salazara i njegov režim. (Josip Grozdanić)