Hrvatska kinoteka kao nacionalni filmski arhiv utemeljena je 1979. kada su, odmah nakon 1945. godine, već izvršene mnoge devastacije filmske baštine. Tako do danas ostaje crna rupa u hrvatskoj filmskoj baštini tj. nestali su ili su namjerno uništeni svih 25 dugometražnih igranih filmova snimljenih u razdoblju od 1917. do 1925.
Temeljni zadatak pred kojim se našla Hrvatska kinoteka koja je započela rad bez ijednog metra filmskog gradiva bio je prikupljanje, osiguravanje adekvatne pohrane filmskog gradiva te provođenje mjera zaštite i restauracije koja uvijek u sebi sadrži elemente rekonstrukcije. Nakon preuzimanja i povrata filmskog gradiva iz Beograda koje je bilo na depozitu u Jugoslavenskoj kinoteci, uslijedio je projekt presnimavanja filmskog gradiva na nitratnoj vrpci na sigurnosnu vrpcu ovog filmskog gradiva nastalog u razdoblju od 1904. do 1941, te od 1945. do 1954.
U projektu koji je odobrio Hrvatski sabor u razdoblju od 1983. do 1988. godine na taj način trajno je zaštićeno 9 dugometražnih igranih filmova te 467 naslova kratkometražnih filmova i to najveći dio iz vrijedne filmske zbirke Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar koja je sustavno djelovala od 1927. do 1960. godine.
Druga metoda zaštite filmskog gradiva izradba je zamjenskog izvornog filmskog gradiva (interpozitiva ili dublpozitiva) te sigurnosnih kopija. Prilikom preuzimanja filmskog gradiva iz spremišta producenata ustanovljeno je da producenti nisu u posljednjih 50 godina izrađivali zamjenske izvorne materijale.
Posebni je projekt zaštita vrijednog filmskog gradiva na substandardnim formatima 9,5 i 8 mm standard (od 1927. do 1970). Filmsko gradivo iz razdoblja do 1940-te godine prebačeno na 35mm filmsku vrpcu postalo je dostupno javnosti, istraživačima, studentima i povjesničarima filma.
Godine 1995. pokrenut je projekt pune restauracije originalnih negativa (koji su bili u kameri) i zvučnih zapisa jer je utvrđeno da će dosadašnjim načinom zaštićivanja i brojem zaštićenih filmova, jednostavno nestati pojedini dugometražni i kratkometražni filmovi. Zahvaljujući razumijevanju Ministarstva kulture bitno su povećana financijska sredstva za zaštitu i restauraciju Nacionalne filmske zbirke.
U razdoblju od 1995. do 2004. godine zaštićeno je i restaurirano:
- 65 dugometražnih igranih filmova
- 182 animirana filma
- 154 dokumentarna filma.
U realizaciji ovoga projekta pored djelatnika Hrvatske kinoteke sudjelovali su vanjski suradnici, filmski tehnolozi Ernest Gregl i ing. Emilija Guštin-Miler. Doprinos u ovih 25 godina dale su generacije stručnjaka Laboratorija Jadran filma.
Filmovi restaurirani u razdoblju od 1995. do danas svjedoče što se događa s filmskim gradivom kad se ne čuva u adekvatnim uvjetima pa tu pored mehaničkih oštećenja jer se nisu izrađivali pravodobno zamjenski izvorni materijali i sve su kopije rađene izravno iz originala, kod svih je nazočan proces gubitka boje, gustoće filmske vrpce, oštrine, pojava gljivica, mrlji na emulziji
Svi ovi zaštićeni i restaurirani filmovi posljednjih deset godina zaštićeni su fotokemijskim procesom uz uporabu wet gate metode kopiranja na vrlo kvalitetnoj Eastman Kodakovoj poliester filmskoj vrpci što im garantira vijek trajanja najmanje 300 godina ovisno o uvjetima čuvanja.
Pohranjene zbirke filmova i popratnog filmskog gradiva u Hrvatskoj kinoteci
Hrvatska kinoteka čuva ukupno 25 milijuna metara filmskog gradiva i to iz
Nacionalne filmske zbirke slijedeće:
- dugometražni igrani filmovi 315 naslova
- dokumentarni filmovi 1471 naslova
- animirani filmovi 371 naslova
- zbirku neprofesijskog filma od 1928. godine do danas, 727 naslova
- zbirku filmova Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, 1927-1960, 253 naslova
- zbirku filmova Kršćanske sadašnjosti, 70 naslova
- etnografske Filmove Zavoda za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 37 naslova
- studentske filmove Akademije dramske umjetnosti 300 naslova.
Strani film:
- 2411 dugometražnih igranih filmova
- 2303 dokumentarnih filmova
- 372 animirana filma.
Hrvatska kinoteka od osnutka prikupljala je svo popratno filmsko gradivo koje svjedoči o nastajanju pojedinog filmskog djela pa su stvorene zbirke:
- scenarija i knjiga snimanja, 3 379 primjeraka
- filmskih fotografija, 114 060 komada
- filmskih plakata, 77 584 komada.
Postoji i zbirka kino-projekcijske i snimateljske tehnike i to 180 eksponata od 1898. do 1970.
Izbor filmova koji će biti prikazani u ovom retrospektivnom programu pored činjenice da je najveći broj filmova zaštićen i restauriran istodobno želi mladu publiku upoznati s manje poznatim, ali vrijednim djelima iz hrvatske filmske baštine.Uz suradnju s Hrvatskim filmskim savezom u posljednje tri godine prikazan je niz retrospektivnih programa pojedinih autora i razdoblja hrvatskog filma. Ovom prilikom želim zahvaliti podršci Hrvatskog filmskog saveza te producenata Jadran filma, Zagreb filma i Croatia filma jer nam je na taj način omogućena prezentacija dijela hrvatske filmske baštine koja će se nastaviti i u 2006. godini.
(Mato Kukuljica)