Izvrsna noarovska triler-drama Williama Wylera za koju je slavni nadrealist Luis Buńuel rekao da je odlično režirano i glumljeno ostvarenje u službi amoralne ideje, godine 1952. je itekako zasluženo nominirana za 4 Oscara – među ostalim i za najbolju sporednu ulogu nedavno preminule Eleanor Parker – te na festivalu u Cannesu ovjenčana nagradom za najbolju sporednu glumicu - Lee Grant za ulogu kleptomanke



Posrijedi je djelo brojnih vrlina među kojima se ponajviše izdvajaju Wylerova razigrana, maštovita i iznimno sugestivna režija, impresivno stvaranje dojma prostornog i vremenskog jedinstva priče, sjajno korištenje prostorno ograničena mjesta radnje kojim se neprestano kreće i međusobno sudara petnaestak osoba, iznimno efektni montažni postupci sa svrhovitom uporabom dubinskog kadra i drugog plana, vješti i neupadljivi rezovi, spretno uvođenje novih lica i odvlačenje pozornosti gledatelja, lako i neprimjetno mijenjanje dramskog fokusa te prelaženje s lika na lik, kao i nekoliko ponekad pretjerano slikovitih sporednih likova čije kretanje kroz prostor ima funkciju razdjelnice među prizorima (činovima).
Riječ je o adaptaciji komorne drame Sidneya Kingsleya koja je prethodno zaživjela i u gledanoj brodvejskoj predstavi, a koja odlično funkcionira i kao slika svakodnevice njujorških detektiva iz 21. policijske postaje, i kao prikaz tjeskobnog naličja života u New Yorku. U središtu zbivanja je energični poručnik James „Jim“ McLeod (odlični Kirk Douglas), grubostima sklon detektiv koji pravdu shvaća na svoj način, te koji unatoč protivljenju šefova i kolega u privođenju zločinaca ne bira sredstva. Jim s obožavanom suprugom Mary (izvrsna i zasluženo za Oscara nominirana Eleanor Parker) već dugo neuspješno pokušava dobiti prinovu, a jednog mu se dana ukaže mogućnost da stane na kraj prijetvornom ginekologu Karlu Schneideru koji se obogatio obavljanjem rizičnih i po život opasnih pobačaja. No Jim ne zna da Mary i Schneidera povezuje tamna mrlja iz prošlih vremena, mrlja koja će tog dana izići na vidjelo i dovesti do nesagledivih posljedica.

I u ovom filmu Wyler se potvrđuje kao oštrouman promatrač i analitičar ljudskih osobnosti, kao moralist iznimno spretan u kreiranju dramaturški cjelovitih, zaokruženih i promišljenih ostvarenja usredotočenih na elaboriranje karaktera protagonista i istraživanje njihovih ponašanja i reakcija u životnim dramama i egzistencijalno graničnim situacijama. Perfekcionist sklon beskrajnom ponavljanju scena sve dok svaki detalj ne bi bio realiziran u skladu s njegovim zamislima, Wyler i ovdje, oslanjajući se na maestralan rad s glumcima s kojima stvara dojam realnosti, autentičnosti i spontanosti, intimne drame (anti)junaka predočava efektnim korištenjem mizanscena i svrhovitom uporabom bližih i srednjih planova. U spomenutom kontekstu ni pretjerano teatralna dramaturgija, ni karikaturalnim odmakom obilježeni sporedni likovi u završnici dramski ključnih provalnika Charleya Genninija i Lewisa Abbotta, ni dosta melodramatična i u tom smislu problematična završnica, ne umanjuju vrijednosti ovog sjajnog filma koji je realističkim pristupom policijskoj proceduri i svakodnevici ključno utjecao na čitav niz proznih i televizijskih pop-kulturnih projekata, od krimi-proze Eda McBaina, Josepha Wambaugha i Della Shannona, preko kultnog televizijskog serijala Nedodirljivi s početka 1960-ih, potom izuzetno uspjelih američkih TV-serijala Njujorški plavci i Odjel za umorstva: Život na ulici iz 1990-ih, baš kao i britanskih Frostov pristup, Osumnjičeni i Psihološki pristup, do niza današnjih popularnih serijala kakvi su svi odvjetnici Zakona i reda i CSI-ja. (Josip Grozdanić)