Filmovi iz ciklusa, iznimno natprosječnih dometa pokazuju i zrelost i visoke vrijednosti madžarske kinematografije, a ujedno daju i vrlo dojmljivu, nijansiranu sliku prijelomnog i tragičnog razdoblja koje je bitno utjecalo na formiranje današnje Madžarske



Godina 1956. jedna je od najznačajnijih ne samo u novijoj madžarskoj povijesti nego i u spontanome narodnom otporu staljinističkoj diktaturi u cijelom sovjetskome bloku koji je upravo u toj zemlji prerastao u pravi ustanak što su ga sovjetske snage ugušile u krvi. Iako je tada na vlast došla garnitura političara koji su bili spremni na suradnju s pobjednicima stanje svijesti bilo je nepovratno promijenjeno, a što se očitovalo možda čak i ponajviše u filmovima koji su se već za trajanja tog komunističkog režima, vješto zaobilazeći cenzuru, bavili mijenjanjem svijesti pojedinaca i njihovih sudbina pod pritiskom opresivna režima. Jedan od najboljih primjera takvog pristupa je dobitnik međunarodnih nagrada Vrijeme je stalo (1982), drugi cjelovečernji film Pétera Gothára, jednog od niza madžarskih redatelja koji pripadaju vrhu europske kinematografije


Najviše filmova o tom razdoblju snimila je jedna od prvih redateljica koje su se probile u svjetski vrh - Márta Mészáros, a njen posljednji film Nepokopani čovjek (2004)
vrlo sugestivno rekonstruira zadnje razdoblje života jednog od najznačajnijih madžarskih političara Imre Nagya od njegova dolaska na čelo madžarske vlade neposredno prije izbijanja ustanka, kojemu pruža potporu, do njegove egzekucije 1958. nakon montiranog staljinističkog političkog procesa, jednog od rijetkih u kojima optuženi nije priznao navode optužbe i pokajao se (što inače nije dovodilo do ublažavanja kazne). Ujedno onima koji manje znaju o tim prijelomnim događajima taj film može objasniti i najvažnije činjenice, ali valja naglasiti da su četiri sjajna autobiografska filma, objedinjena pod zajedničkim naslovom Dnevnici (snimljena u razdoblju od 1984 - 2000), od kojih ćemo vidjeti Dnevnik mojemu ocu i mojoj majci (1990), vjerojatno najkompleksnija slika zbivanja povezanih s 1956.


No i ostali reprezentativni filmovi iz ciklusa, iznimno natprosječnih dometa pokazuju i zrelost i visoke vrijednosti madžarske kinematografije, a ujedno daju i vrlo dojmljivu sliku, ali vrlo nijansiranu sliku prijelomnog i tragičnog razdoblja koje je bitno utjecalo na formiranje današnje Madžarske, a tek danas kada je svijest o njemu postala opća svojina svih Madžara moglo mu se pristupiti i sa znatnom dozom humora kao što to čini Robert Kóltai u iznimno gledanom Senzacija! Dodo i Naftalin (2004), priči o dvojici karakterno i izgledom različitih blizanaca klaunova, rođenih 1903. gdje su iz njihova pomaknutog rakursa sagledani i najznačajniji događaji prošlog stoljeća, među kojima je znatna pozornost poklonjena upravo 1956. godini. (Tomislav Kurelec)