Naši filmski ciklusi suvremenog japanskog filma počeli su gotovo paralelno s radom Midnight Eye web stranice posvećene suvremenim vizijama japanskog filma koja je upravo objavila da nakon petnaest godina zaključuje aktivnosti



Midnight Eye je i u ovom petnaestogodišnjem okviru nezaobilazna baza podataka na engleskom jeziku za kontektstualiziranje japanskih filmova, autora i knjiga koji su se pojavljivali u gustim nepoznatim područjima pragmatično imenovanim novi val 1990-ih.
Najpoznatiji valaši Kiyoshi Kurosawa, Takeshi Kitano, redateljica Naomi Kawase, Hirokazu Koreeda, Nobuhiro Suwa, Shinji Aoyama, Jun Ichikawa, Shinya Tsukamoto, Takashi Miike, Makoto Shinozaki, Shunji Iwai, Satoshi Isaka, Sabu, Akihiko Shiota, Yoichi Sai i mnogi drugi stvorili su igranofilmsku eksploziju koja je obuhvatila raznolike obrade stalnih japanskih žanrova i priča suvremene tematike gendai mono u rasponu od prigušenijih obiteljskih i egzistencijalističkih drama o postobiteljskom, posthomogenom društvu preko filma mladih seishun eiga - najčešće gubitnika na rubu zločina i jakuza - do psihohorora. “Sve se događa u valovima (ili krugovima)”, napisali su 29. lipnja ove godine nizozemski filmski kritičari Jasper Sharp i Tom Mes, autorski dvojac stranice, osvrćući se na polarizirano stanje i čini se umjetničko zatišje u novijoj japanskoj kinematografiji, pa bismo mogli reći da je tim datumom posljednje novovalno razdoblje kao žarište njihova entuzijastična istraživanja i službeno prestalo postojati.

Naša iskustva istraživanja, prikazivanja i recepcije filmova znatno se razlikuju, japanski nam valovi dolaze sinkronijski s većim ili manjim kašnjenjem i trajno nedostaju. Podjednako bismo željeli vidjeti cjelovite retrospektive nijemoga razdoblja, klasičara i novovalnih filmaša šezdesetih i sedamdesetih, kao i niz filmova redatelja koji su filmove počeli raditi devedesetih. Znamo da čak i u doba Kinoteke, prije devedesetih, nismo imali nijednu cjelovitu retrospektivu ni velikih majstora poput Yasujira Ozua, Kenjija Mizoguchija, Mikia Narusea, Akire Kurosawe niti modernista Nagise Oshime, Yoshishige Yoshide, Shoheija Imamure. Najobimnija ikada na ovim prostorima bila je retrospektiva novovalaša šezdesetih (koje je samo za Nikkatsu režirao 40 filmova u 12 godina) Seijuna Suzukija s dvadeset i dva filma na filmskim kopijama koju su organizirale Filmske mutacije: festival nevidljivog filma u lipnju 2012. zahvaljujući podršci i suradnji s Japanskom fondacijom i Japanskim veleposlanstvom, Austrijskim filmskim muzejom, Hrvatskim filmskim savezom i Art-kinom Croatia. Nastojimo prikazivati “valove” prvog i drugog stoljeća japanskog filma kako bi se o japanskom filmu moglo uistinu pisati.
Prvi mali program suvremenih japanskih filmova iz arhiva Japanskog Veleposlanstva u Zagrebu i Japanske fondacije u Tokiju počeo je neplanirano 2002. godine. Nakon predavanja “Povijest japanskog filma” koje sam te godine održala u sklopu Dana japanske kulture u varaždinskom HNK-u gdje sam u to vrijeme glumila, dobila sam mogućnost pokazati dva suvremena japanska filma na šesnaest milimetarskoj vrpci nepoznatih mi redatelja. Avangardni filmaš Vlado Petek privučen naslovom jednog od filmova Nebo ne može biti tako plavo (Sora ga konnnani aoi wake ga nai, Akira Emoto, 1993.) prihvatio je poziv i donio svoje 16-mm projektore te prikazao u Kulturnom domu Trešnjevka dva filma. Sljedeće godine odabrala sam naslove za Ciklus suvremenog japanskog filma u MM Centru u Zagrebu i pozvala japanskog povjesničara Kenjija Iwamota da održi predavanje na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2004. godine ciklusi su postali redovnim godišnjim programom kina Tuškanac, sveukupno smo prikazali stotinjak filmova.

Povod za prisjećanje imena redatelja i tekstova koje sam pisala tijekom ovih četrnaest ciklusa nije samo svršetak bogatog razdoblja nego i prilika da pogledamo film jednog od najuzbudljivijih “valaša devedesetih” Shinjija Aoyame Sad Vacation, čiji nijedan film dosad nismo mogli prikazati. Naslovom istoimene punk eulogije Johnnyja Thundersa posvećene Sidu Viciousu Aoyama zaključuje sagu o sjevernom Kyûshû. Neplanirana trilogija najavljena je debitantskim filmom o izgubljenima Helpless (1996.) i jednim od najboljih filmova razdoblja Eureka (2002.), refleksijom stvarnog događaja, smrtonosnog “incidenta sarinom” u tokijskom metrou 1995., koji su organizirali članovi kulta. “Sjećaš li se onog incidenta otmice autobusa?” pita nas mlada junakinja filma Sad Vacation. Aoyama je glazbenik, eksperimentator čiji su počeci vezani uz osam milimetarske radove, pisac i teoretičar, predaje film na Tokijskom sveučilištu i Tokijskoj filmskoj školi. Sad Vacation je adaptacija njegova romana u kojem opsesivni protagonisti bespomoćno tragaju za članovima izgubljene obitelji. Aoyama naturalistički polazi od aktualnosti, ali slike afekta i impulsa zaustavljaju transovite antijunake u okrutno vrijeme fatalnosti. U antiedipskoj dramaturgiji majke, sinovi, očevi, kćeri “transportiraju” se iz drugih tragičnih obitelji i vremena do “odmora”. To je žalostan odmor, što da kažem, stih pjesme Sad Vacation i preveliki mjehur sapunice rasprsnuta je slika njihovog idealizma.

Kao posvetu nedovršenosti tog razdoblja želimo podsjetiti na dva izvrsna filma koje smo već pokazali, Priču iz Osake (Ôsaka monogatari, 1999.) Juna Ichikawe koji je poetskim dokumentarizmom portretirao odrastanje mlade djevojke u siromašnoj obitelji manzai komičara kao meditaciju o bezočinskom društvu (iz ciklusa 2003. godine u MM Centru) i Kamikaza taksi Masatoa Harade (Kamikaze takushî, 1995., iz ciklusa 2006. godine u kinu Tuškanac), impresivan žanrovski spoj filma ceste, akcijskog filma s jakuzama i kritike političke aktualnosti od odnosa prema militarističkoj prošlosti do neprihvaćanja stranaca i autsajdera. Sva tri filma tematiziraju privremenu zajednicu onih koji nemaju kamo otići. Igranofilmski program otvaramo filmom O njezinom mlađem bratu (Otôto, 2010.) neoklasičara Jojija Jamade, koji je režirao više od osamdeset filmova suvremene i povijesne tematike među kojima su i naslovi najduljeg filmskog serijala o putovanjima gospodina Tore (49 filmova od 1969. do 1995.), a ljubitelje stripovske kulture i japanimacije razveselit će šest novih anima. (Tanja Vrvilo)