Mankiewiczeva specijalnost britke su društvene komedije, žanr u kojem mu ni jedan Amerikanac nije ravan. A Letter to Three Wives zasigurno je remek-djelo, no All about Eve (1950.) ipak nema premca
Prije nego što je postao redatelj, Joseph Leo Mankiewicz proveo je više od 15 godina radeći kao scenarist i producent u Hollywoodu. U tridesetim godinama prošloga stoljeća napisao je scenarije nekih od najpoznatijih holivudskih filmova i bio producent filmova koje su režirali neki od najslavnijih redatelja poput George Cukora (The Philadephia Story, 1940.). Mankiewiczev redateljski debi, gotički Dragonwyck (1946.), previše je teatralan i opterećen lošim glumcima i ravnodušnim izvedbama.
Mankiewicz je postigao prvi uspjeh filmom A Letter to Three Wives (1949), čija radnja počiva na priči iz ženskog magazina o neudatoj, fatalnoj ženi koja preotme supruga jednoj od svoje tri najbolje prijateljice, a da nikome iz te skupine zapravo nije jasno sa čijim je suprugom pobjegla. Taj se film izdiže iznad teme i odlikuje se senzibilnim zapažanjima o društvenim slojevima i regionalnim razlikama. Do u sitne detalje razrađeni likovi oživljuju uz pomoć živahnog dijaloga i Mankiewiczeve majstorske režije. Ujedno pruža interesantan uvid u razvoj masovne kulture, zbrku koja je nastala nakon rata, kulturu konzumerizma i feminizam.
Ostatak Mankiewiczeva opusa vrlo je raznolik; režirao je niz filmova koji su barem jednako dobro napisani i zanimljivi, ako ne i vizualno dojmljivi. Na zao glas došao je nakon rada na jednom od najslavnijih holivudskih promašaja, filmu Cleopatra (1963.), čime je dokazao da nije majstor za velike spektakle.
Mankiewiczeva specijalnost britke su društvene komedije, žanr u kojem mu ni jedan Amerikanac nije ravan. A Letter to Three Wives zasigurno je remek-djelo, no All about Eve (1950.) ipak nema premca. Ta zakulisna drama pruža pesimističan i mračan pogled na slavu i načine, rijetko čestite, na koje se do nje dolazi. Iako se radnja događa na Broadwayu, a ne u Hollywoodu, čini se da je taj film pomalo zločesti komentar industrije kojoj je Mankiewicz, inače obrazovan na jednom od najboljih sveučilišta u Americi, i sam pripadao. Donosi pomalo zavidan pogled na komercijalnu filmsku industriju i njezinu opsjednutost zvijezdama, piscima i redateljima i ostalim pripadnicima skupine čiji je, čitavo desetljeće, slavni pripadnik bio i sam Mankiewicz. (R. Barton Palmer, 501 Movie Directors, 2007., Quintessence)