Juliette Binoche (Pariz, Francuska, 9. ožujka 1964.)

Svjetski je poznata francuska filmska i kazališna glumica koju u Francuskoj novinari od milja zovu jednostavno La Binoche. Roditelji su joj se razveli kada je imala samo dvije godine te je stoga veći dio djetinjstva provela u internatu i kod djeda i bake. Ipak, kao kćer kipara i kazališnog redatelja te glumice, pošla je stopama roditelja. Upisala je Nacionalnu školu za dramsku umjetnost u Parizu te ubrzo počela glumiti u kazalištu. Povremeno je uzimala manje filmske uloge, a prvu zapaženiju ostvarila je u filmu 'Je vous salue, Marie' (1985.) Jean-Luca Godarda. Iste godine izlazi film Rendez-vous (1985.) Andréa Téchinéa u kojem ostvaruje glavnu ulogu i koji ju je proslavio u Francuskoj. Nakon nekoliko manje zapaženih djela ostvaruje prvu suradnju s redateljem Leosom Caraxom u filmu Mauvais sang (1986.). Međunarodnu slavu postiže nastupom s Danielom Day-Lewisom u filmu Philipa Kaufmana Nepodnošljiva lakoća postojanja (The Unbearable Lightness of Being, 1988.) koji je ujedno njezin prvi film na engleskom jeziku. U to vrijeme započinje vezu s Leosom Caraxom s kojim priprema zajednički film, Les amants du Pont-Neuf (1991.). Realizacija filma se zbog velikih produkcijskih problema odužila na tri godine. Ipak, po izlasku je postigao veliku gledanost, a Binoche je u njemu ostvarila zapaženu ulogu primivši i europsku filmsku nagradu za najbolju glumicu 1992 godine. Uslijedila je uloga u loše primljenoj ekranizaciji Orkanskih visova (Wuthering Heights, 1992.) Petera Kosminskyja u kojem je nastupila uz Ralpha Fiennesa. Slijedio je nastup s Jeremyem Ironsom u Požudi (Damage, 1992.) Louisa Mallea. Dvije godine kasnije razišla se s Caraxom te započela uspješnu profesionalnu suradnju s redateljem Krzysztofom Kieslowskijem, odbivši zbog toga ponude Stevena Spielberga. Ostvarila je uloge u hvaljenoj trilogiji Tri boje: plavo (Trois couleurs: Bleu, 1993.), Tri boje: bijelo (Trois couleurs: Blanc, 1994.) i Tri boje: crveno (Trois couleurs: Rouge, 1994.). Za glavnu ulogu u prvom dijelu trilogije primila je francusku nagradu César za najbolju glumicu 1994. godine i Volpi Cup za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Veneciji1993. godine. Uzima odmor od filma da bi rodila sina, a filmu se vraća ulogom u Konjaniku na krovu (Le hussard sur le toit, 1995.) Jean-Paula Rappeneaua. Riječ je e o tada najskupljem filmu u francuskoj povijesti koji je ostvario i izniman uspjeh na kino blagajnama. Novi svjetski uspjeh ostvaruje s filmom Engleski pacijent (The English Patient, 1996.) redatelja Anthonya Minghelle u kojem ponovno nastupa s Ralphom Fiennesom. Za sporednu ulogu u tom filmu prima Oscara, Srebrnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu i britansku nagradu BAFTA za sporednu glumicu 1997. godine. Nakon toga, ponovno surađuje s redateljem Andréom Téchinéom u romantičnoj drami Alice et Martin (1998.). Ostvarila je zapaženu ulogu igrajući francusku autoricu George Sand u inače slabo primljenu filmu Djeca svog stoljeća (Les enfants du siècle, 1999.) redateljice Diane Kurys. Nešto veći uspjeh imao je film La veuve de Saint-Pierre (2000.) redatelja Patricea Lecontea u kojem je također ostvarila glavnu ulogu. Iste godine prvi put surađuje s redateljem Michaelom Hanekeom u filmu Code inconnu: Récit incomplet de divers voyages (2000.), no iste godine izlazi i komercijalno uspješniji i zapaženiji Čokolada (Chocolat, 2000.) Lassea Hallströma u kojem je nastupila zajedno s Johnnyem Deppom. S Jeanom Renoom glumila je u romantičnoj komediji Umor od puta (Décalage horaire, 2002.) Danièle Thompson, a sa Samuelom L. Jacksonom u političkoj drami Johna Boormana Domovina terora (Country of My Skull, 2004.). S Hanekeom ponovno radi u zapaženoj drami Skriveno (Caché, 2005.). Nastupila je u omnibusu dvadesetak redatelja Pariz, volim te (Paris, je t'aime, 2006.), a potom snimila drugi film s Anthonyjem Minghellom, romantičnu dramu Breaking and Entering (2006.). Iduće godine snima dramu Oslobođenje (Disengagement, 2007.) Amosa Gitaija i komercijalno uspješnu komediju Danova prava ljubav (Dan in Real Life, 2007.) redatelja Petera Hedgesa. Slijede kritički cijenjeni Ljetni sati (L'heure d'été, 2008.) Oliviera Assayasa i Paris (2008.), oda francuskom glavnom gradu Cédrica Klapischa. Godine 2008. započela je svjetsku turneju s plesnom predstavom In-i u suradnji s plesačem i koreografom Akramom Khanom. Velik uspjeh postiže glavnom ženskom ulogom u Provjerenoj kopiji (Copie conforme, 2010.) Abbasa Kiarostamija osvojivši nagradu za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Cannesu. I dalje aktivno snimajući po nekoliko filmova godišnje, glumi u Elles (2011.) Malgorzate Szumowske, Cosmopolisu (2012.) Davida Cronenberga, Tusen ganger god natt (2013.) Erika Poppea, Godzilli (2014.) Garetha Edwardsa i Clouds of Sils Maria (2014.) Oliviera Assayasa. Uz rad na filmu, aktivno glumi i u kazalištu. U Londonu je debitirala 1998. godine u komadu Naked Luigija Pirandella, a potom 2001. godine nominirana je za američku kazališnu nagradu Tony za glumu u brodvejskoj produkciji kazališnog komada Betrayal Harolda Pintera. Bavi se i slikarstvom, a dizajnirala je i nekoliko promotivnih postera za filmove u kojima je nastupila.








Filmografija:

The Childhood of a Leader (2015) (u predprodukciji)

The Wait (2015) (u predprodukciji)

Nobody Wants the Night (2015) (u snimanju)

The 33 (2014) (u postprodukciji)

Clouds of Sils Maria (2014)

Godzilla (2014)

Words and Pictures (2013)

Tusen ganger god natt (2013)

Camille Claudel 1915 (2013)

Otvoreno srce (À coeur ouvert, 2012)

Cosmopolis (2012)

La vie d'une autre (2012)

Elles (2011)

Mademoiselle Julie (2011) (TV)

Ničiji sin (The Son of No One, 2011)

Provjerena kopija (Copie conforme, 2010)

Ljetni sati (L'heure d'été, 2008)

Pariz (Paris, 2008)

Danova prava ljubav (Dan in Real Life, 2007)

Oslobođenje (Disengagement, 2007)

Putovanje crvenog balona (Le voyage du ballon rouge, 2007)

Breaking and Entering (2006)

Nekoliko dana u rujnu (Quelques jours en septembre, 2006)

Pariz, volim te (Paris, je t'aime, 2006)

Marija (Mary, 2005)

Riječ po riječ (Bee Season, 2005)

Skriveno (Caché, 2005)

Domovina terora (Country of My Skull, 2004)

Umor od puta (Décalage horaire, 2002)

Čokoada (Chocolat, 2000)

Code inconnu: Récit incomplet de divers voyages (2000)

La veuve de Saint-Pierre (2000)

Djeca svog stoljeća (Les enfants du siècle, 1999)

Alice et Martin (1998)

Engleski pacijent (The English Patient, 1996)

Un divan à New York (1996)

Konjanik na krovu (Le hussard sur le toit, 1995)

Tri boje: crveno (Trois couleurs: Rouge, 1994)

Tri boje: bijelo (Trois couleurs: Blanc, 1994)

Tri boje: plavo (Trois couleurs: Bleu, 1993)

Požuda (Damage, 1992)

Orkanski visovi (Wuthering Heights, 1992)

Les amants du Pont-Neuf (1991)

Women & Men 2: In Love There Are No Rules (1991) (TV)

Un tour de manège (1989)

Nepodnošljiva lakoća postojanja (The Unbearable Lightness of Being, 1988)

Mauvais sang (1986)

Mon beau-frère a tué ma soeur (1986)

Le meilleur de la vie (1985)

Rendez-vous (1985)

Adieu blaireau (1985)

La vie de famille (1985)

Les nanas (1985)

Fort bloqué (1985) (TV)

Dorothée, danseuse de corde (1983) (TV)

Liberty belle (1983)