Pravo ime bilo joj je Bety Jane Perske. No svi su je poznavali kao Lauren Bacall.
Da nije upoznala Howarda Hawksa koji joj je ponudio ulogu u filmu Imati i nemati i ubrzo postao njen protege, tko zna u kojem smjeru bi se kretala njena karijera. Tada je imala 19 godina. Ali dok smo je u tom senzualnom komadu promatrali kako zavodi Humphreya Bogarta na egzotičnom Martiniqueu, baš se i nije doimala poput klasične tinejdžerke. Ostatak posla obavila je mitska Diana Vreeland, ponudivši joj naslovnicu Harper's Bazaara. Sve ostalo je povijest.
Upravo je Hawks bio najzaslužniji za njenu transformaciju u ultimativnu femme fatale. A tri kutije cigareta dnevno pomogle su joj da njen senzualni bariton postane još fatalniji. Hawksova kreacija prometnula se u mokri san i erotsku fantaziju čitave jedne generacije, nakon što je pogledom koji ubija Bogartu poručila da ne mora učiniti ništa drugo nego zazviždati ('You know how to whistle, don't you? You just put your lips together and blow'). Postao je to jedan od najsenzualnijih one-linera u povijesti Hollywooda. Zahvaljujući Hawksu i njegovoj adaptaciji Dubokog sna Raymonda Chandlera, postala je velika dama holivudskog noira. Kad bi Bogarta na filmu zamijenio Boyer (šifra: Confidential Agent), više je bila hladna, nego cool. Ali kemija s Bogartom (Key Largo, Mračni prolaz) bila je ono po čemu će ostati upamćena. Iako je John Negulesco (Kako se udati za milijunaša) dokazao da se može fino snalaziti i u komičnim ulogama.
U kasnijoj fazi, češće se pojavljivala na kazališnim daskama nego na filmu, s tek povremenim izletima u Hollywood, kad je Jack Smith (Privatni detektiv Harper) u šezdesetima pokušao oživjeti njen noirovski dark lady duh, sada s Paulom Newmanom u ulozi privatnog njuškala, iako se sve to pretvorilo u nekakvu minornu verziju Dubokog sna. Ali Bacall je nastavila glumiti i pod stare dane, u sjajnim filmovima Von Triera (Dogville, Manderlay) i Paula Schradera (The Walker), čiji su autori itekako bili svjesni činjenice da pred sobom imaju holivudsku ikonu, pa su se tako prema njoj i odnosili. Trebali su joj samo zazviždati. (Dragan Rubeša)