Kad pomislimo na ljeto, automatski mislimo na more, na Jadran. „More“ je mitsko mjesto hrvatske kulture, mjesto na koje svi žele otići, pobjeći od tmurnog realiteta. Mnogi kažu da bi voljeli cijeli život provesti na moru, ne znajući da je jedno živjeti na moru ljeti, a drugo u zimi. Program filmova iz zbirki Hrvatskog filmskog arhiva Ljeto na filmu predstavit će hrvatske filmove koji more prikazuju kao mitsko mjesto uživanja i spokoja, ali čiji idilični prikaz mora nosi u sebi sjenu tuge, poraza i dosade - ono „zimsko“ more koje se u tim filmovima ne vidi, ali se itekako osjeća.



Lito vilovito (1964) Obrada Gluščevića u produkciji beogradskog Avala filma ultimativni je film o ljetnim praznicima, vesela i humorna razbibriga s naqtruhama tuge, u kojoj glume tadašnje zvijezde jugoslavenske kinematografije – Boris Dvornik, Beba Lončar i Ljubiša Samardžić. Uokviren početkom i završetkom ljetne sezone film razvija temu, viđenu u Gluščevićevom dokumentarcu Pod ljetnim suncem (1961), o stanovnicima dalmatinskih mjesta koji svaki na svoj način uživaju u turistima i turistkinjama, jedni u njihovom novcu, a drugi u njihovim zamamnim tijelima. Film je snimljen na Hvaru i u Trogiru.



Još jedna lagana komedija s daškom sjete jest Servantes iz Malog Mista (1982) Danijela Marušića, igrani film iz pera Miljenka Smoje koji iskorištava popularnost serije Malo misto. Film, snimljen u Cavtatu, uobličen je kao kaotičan niz anegdota, koje porijeklo najčešće vuku iz slavne serije, a sjeta se provlači samo u prizorima u kojima se pojavljuje pisac i prevoditelj „tužnoga lika“ zvan Servantes, koji nikako da započne s prevođenjem Don Quijotea.



Izgubljeni zavičaj (1980) Ante Babaje proglašavaju ultimativnim mediteranskim filmom, ali u njemu prevladava osjećaj sjete i nostalgije, odnosno, ona tipična slika Mediterana lišenog hedonističke komercijalizacije.



Iznenađujuće, nisu svi hrvatski filmovi o ljetnim praznicima posvećeni moru. Rajko Grlić je 1989. snimio film Đavolji raj na engleskom jeziku u međunarodnoj koprodukciji, s Tomom Contijem, Rodom Steigerom i Susan George, a radnja se odvija u vrijeme ljetnih praznika na plaži uz - lokalnu kontinentalnu baru! Film, sniman uz rijeku Mrežnicu, prikazuje ljetovanje i ljetovalište, kako se sugerira u naslovu, oksimoronski – vidi ga kao mjesto lagodnog uživanja, jezive bajkovitosti, ali i konkretnog zlotvorstva Drugog svjetskog rata.
(Juraj Kukoč, Hrvatski filmski arhiv)