Velika je šteta što Hollywood u drugoj polovini četrdesetih i tijekom pedesetih prošlog stoljeća, u njegovu najpotentnijem glumačkom razdoblju, nije znao prepoznati i na pravi način iskoristiti potencijale izvrsnog karakternog glumca Louisa Jourdana
Kako to s glumcima koji stižu iz Europe i ostatka svijeta u "tvornici snova" u pravilu biva, elegantni Francuz Jourdan najčešće je bio biran za uloge u kojima su se eksploatirali njegov galski šarm, naočit izgled, ugodan glas, osobit glumački magnetizam i manire playboya, protiv čega se kao intelektualac i ambiciozan umjetnik intenzivno borio, nažalost mahom bezuspješno. Nakon što je neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata privukao pozornost glasovitog producenta Davida O. Selznicka, koji ga je angažirao za Hitchcockov Slučaj Paradine uz Gregoryja Pecka i Ethel Barrymore, glumac pravog imena Louis Robert Gendre smješten je u "ladicu" sa sunarodnjacima Charlesom Boyerom i Mauriceom Chevalierom, u ladicu frivolnih junaka i prijetvornih negativaca, vječnih celuloidnih mladića i zavodnika kakve će baš sa Chevalierom odigrati u deveterostrukom oskarovcu Gigi Vincentea Minnellija i mjuzikl-komediji Can-Can Waltera Langa, ali i u nizu manje ili više uspjelih filmova kakvi su Pismo nepoznate žene, Madame Bovary, Rajska ptica, Ulica Estrapade, Tri novčića u fontani i Labud.
U takvoj ga ulozi zatječemo i u križancu romantične komedije i melodrame Ulica Estrapade bliskog prijatelja Howarda Hawksa Jacquesa Beckera, u kojoj Jourdan tumači automobilista Henrija Laurenta, supruga privlačne Françoise (Anne Vernon) koji će brak ugroziti svojim nezadovoljstvom njezinim šopingiranjem i upuštanjem u površnu romantičnu vezu, da bi se ona iz zajedničkog doma preselila u sobicu u ulici iz naslova. Unatoč ne sasvim razrađenu zapletu i povremeno usiljenu humoru, film koji nije na razini Beckerovih remek-djela (Rupa, Ne diraj u lovu, Crvenoruki Goupie i Zlatna kaciga) nudi solidno režiranu frivolnu dinamičnu zabavu s raspoloženim glumačkim nastupima i dosta šarma. Nominirana za Oscara za najbolju glazbu i kostimografiju, mjuzikl-komedija Can-Can solidna je adaptacija mjuzikla Abea Burrowsa, čiji su najzabavniji segmenti odlične pjesme Colea Portera, plesni nastupi Shirley Maclaine i Juliet Prowse te luckasti zaplet scenarističkog para Dorothy Kingsley i Charlesa Lederera koji se opravdano oslanja na energične nastupe Franka Sinatre, Maclaine, Mauricea Chevaliera i Louisa Jourdana. (Josip Grozdanić)