Bez obzira na sve recentne trendovske klonove, poput Melanie Griffith u Demmeovu Something Wild, u pokretnim slikama više se nikad ne može i neće dogoditi neka druga Lulu



'Na uglu su stajale djevojke u čizmama, koje su nudile bičevanja. Glumački agenti su se pretvarali u makroe vabeći dame u luksuzne apartmane Bavarske četvrti. Lažiranti konjskih utrka na Hoppergartenu organizirali su orgije za džokeje. Noćni klub Eldorado nudio je raskošan odabir homoseksualaca preodjevenih u žene. A Maly je bio rezerviran za lezbijke, one ženstvene, i one s kravatama'. Premda sve to zvuči poput erotskog sna Fosseove Sally Bowles, riječ je o uvidu u tajne berlinskoga noćnog života koji potpisuje Pabstova muza Louise Brooks. U knjizi Mela Gordona Voluptious Panic, koja prati erotsku povijest vajmarskog Berlina, autor pak navodi da je potkraj dvadesetih postojao medijski fenomen koji su Nijemci nazivali Girlkultur, atribuiran seksualno osviještenim djevojkama, koji je puno dugovao Ziegfeldovu modelu. Upravo je Brooks bila njegova erotska kvintesencija, neka vrsta univerzalnog predmeta žudnje, ali i nova femme fatale, koja je započela karijeru nastupajući upravo u ludorijama broadwayskog maga Ziegfielda, a potom se okušala u Hollywoodu i kao glumica u nijemim filmovima Howarda Hawksa. No, tek su ju berlinski transfer i suradnja s Pabstom u Pandorinoj kutiji i Dnevniku izgubljene djevojke prometnuli u ultimativnu heteroseksualnu i lezbijsku ikonu.



Njena Lulu bila je u isti mah i plemenita i manipulativna, i neoprezna i zbunjena, i 'demokratska u osjećajima i seksualno ambivalentna', kako ju opisuje 'Voiceov' kritičar. Drugi su ju pak opisivali kao 'nadrealističku heroinu' (Eisner). Franz Wedekind ju je nazvao 'personifikacijom primitivne seksualnosti koja je nesvjesno inspirirala zlo'. A Pabsta je oborila s nogu kad ju je ugledao kao cirkusku zabavljačicu u Hawksovu filmu Djevojka u svakoj luci. Tada ju je pokušavao 'posuditi' od Paramounta, ali uzalud. Sve dok Brooks nije nazvala Berlin i spriječila Pabsta da ulogu mitske Lulu dodijeli poznatijoj Marlene Dietrich.



No, njena erotska dinamika trijumfirat će u Pandorinoj kutiji na najrazorniji mogući način upravo iza pozornice, kad ju Alwa ugleda kako zavodi njegova oca Schöna na podu garderobe (u francuskom mekšem ponovljenom izdanju filma, Alwa postaje Schönov sekretar). No, Lulu je spremna na sve, pa i podati se Jacku Trbosjeku s osmijehom na licu. Ali Pandorina kutija u isti mah je i neka vrsta 'kineske kutije'. Zato ostaje nepoznanica je li Louise Brooks ušla u lik Lulu, ili je Lulu ušla u lik Louise Brooks. U godini obilježavanja stote obljetnice njena rođenja (Cherryvale, Kansas, 1906), ona i dalje ostaje misterij o kojem se umjesto uz orkestralnu pratnju najbolje razmišlja u nijemoj tišini. Jedno ostaje sigurno: bez obzira na sve njene recentne trendovske klonove, poput Melanie Griffith u Demmeovu Something Wild', pokretnim slikama više se nikad ne može i neće dogoditi neka druga Lulu. (Dragan Rubeša)