U vremenu u kojem je sve manje prigoda za praćenje bilo koje kinematografije osim holivudskog američkog filma, bez ovakvih ciklusa kao što je madžarski, hrvatska publika ne bi imala pojma o tome što se zbiva u mnogim zanimljivim kinematografijama kao što je i ova naših sjevernih susjeda



Iako danas nisu na glasu kao jedna od najzanimljivijih manjih svjetskih kinematografija, kao što je to bilo šezdesetih, a djelomice i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ipak Madžarska ima vrlo respektabilnu produkciju s više od dvadesetak igranih filmova godišnje, a od kojih je znatan broj iznadprosječne vrijednosti.

Takvi su i filmovi iz ovog ciklusa, svi su prikazivani na više međunarodnih festivala, a rekorder je Kontrola, prvijenac Nimróda Antala koji je prikazan na gotovo šezdeset, a često bio i nagrađivan, no najznačajnije mu je priznanje ipak nominacija Europske filmske akademije za najboljeg redatelja (nekada se ta nagrada zvala Felix). Protagonisti filma su kontrolori karata u podzemnoj željeznici, a radnja se zbiva isključivo ispod površine zemlje, a cjelovitost i izdvojenost tog mikrokozmosa mogu upućivati i na kolektivni strah od onoga što se zbiva iznad površine, a i od društvenih promjena u vanjskom svijetu. Iako se čini da takva tema može biti zanimljiva tek izabranoj publici, njeno uklapanje u žanr fantastičnog trilera, te sugestivnost i brz ritam donijeli su Kontroli gotovo nevjerojatnih dvjesto tisuća prodanih ulaznica u Madžarskoj. Da danas madžarski autori mnogo češće no u prethodnom društvenom sustavu vode računa o gledanosti pokazuju približno takvi uspjesi kod publike i filmova Valami Amerika Gábora Herendija ili Vilagszám / Dodó és Naftalin Róberta Koltaija. No i oni imaju znatno veće ambicije od pukoga podilaženja publici, a posebice Koltai u priči o dvojici karakterno i izgledom različitih blizanaca klaunova, rođenih 1903. Blizanci sagledavaju najznačajnije događaje u Madžarskoj XX stoljeća na način koji upućuje na tradiciju čeških gorkih komedija, ostvarujući zanimljiv spoj nostalgije, humora, ironije i drame, a baš mu je dio vezan za ustanak 1956. vrhunac kako u originalnim komičnim situacijama, tako i u vrlo emocionalnim i tragičnim prizorima.

No, izbor u ovom ciklusu vrlo je raznolik, pa ima i drugačijih filmova među kojima se posebno ističe pobjednik nacionalnog festivala 2003. Magyar szépszég Pétera Gothára, najrenomiranijeg među autorima kojih se filmovi prikazuju u ovom ciklusu, redatelja koji je prvim filmovima početkom osamdesetih osvajao nagrade u Veneciji i Cannesu. I to je dokaz reprezentativnosti ciklusa koji će pripomoći svladavanju geografski male, ali filmski itekako velike udaljenosti od naših bliskih susjeda. (Tomislav Kurelec)