Autor članka: Damir Radić
Rođena 1926. kao Norma Jeane Mortenson, Marilyn Monroe je tokom 1950-ih izrasla u jednu od najvećih zvijezda Hollywooda i svjetskog filma, ujedno i jedan od najvećih seks simbola u povijesti popularne kulture. Započevši karijeru kao model i starleta, prvi put je filmski zapažena 1950. malim, ali vrlo svježim i izražajnim epizodama mladih i vrlo atraktivnih platinastih plavuša u slavnim filmovima Džungla na asfaltu Johna Hustona i Sve o Evi Josepha L. Mankiewicza. Dvije godine kasnije pokazala je dramski potencijal u filmu slavnog Fritza Langa Sudar u noći, a iste je godine zaigrala i u komediji Majmunska posla još jednog klasika, Howarda Hawksa. Godinu poslije uloga senzualne negativke u netipičnom, koloristički raskošnom film noiru Niagara Henryja Hathawaya donijela joj je naslovnice mnogih magazina i definitivno utrla put k slavi, što je iste godine potvrdila nastupima u hit mjuziklima romantično-humornog usmjerenja Muškarci više vole plavuše Howarda Hawksa i Kako se udati za milijunaša Jeana Negulescoa.
Sljedeća, 1954. godina donijela joj je prvi i jedini angažman u vesternu, u krasno koloriranoj i spektakularno ambijentiranoj Rijeci bez povratka Otta Premingera, te još jedan mjuzikl – Zabava je najljepši posao na svijetu Waltera Langa. Potom je počela nastupati rjeđe, ali podjednako uspješno – romantična komedija Sedam godina vjernosti donijela joj je prvu suradnju s čuvenim Billyjem Wilderom i još veću, upravo ogromnu popularnost, Autobusna stanica Joshue Logana nepodijeljena priznanja kritike za glumačko umijeće, a vrhunac karijere došao je 1959. s drugom suradnjom s Wilderom u legendarnom Neki to vole vruće, u kojem je ulogom Sugar Kane demonstrirala velik humorni dar.
Prethodno je ostvarila i suradnju s najvećim šekspirijanskim glumcem dvadesetog stoljeća Laurenceom Olivierom u Princu i plesačici, koji je Olivier sam i režirao, a opus je privela kraju ambicioznom romantičnom dramom vesternske ambijentacije i ugođaja Neprilagođeni, prema scenariju njezina supruga, uglednog dramatičara Arthura Milera, gdje ju je drugi put pod svojom redateljskom palicom vodio, ali sad kao veliku zvijezdu a ne početnicu, znameniti John Huston. Bila je to njezina posljednja realizirana uloga, godinu potom, u ljeto 1962. godine umrla je u nerazjašnjenim okolnostima od prevelike doze pilula za spavanje.
Snimila je tridesetak filmova često surađujući s velikim redateljskim imenima, boreći se protiv predrasuda o sebi kao priglupoj plavuši pohađala je tečajeve glume u znamenitom Actors Studiju, udajom za glasovitog dramatičar Arthura Millera, nakon braka sa slavnim sportašem Joeom DiMaggiom, također je upućivala na vlastitu ozbiljnost, a na vrhuncu slave, želeći postati što neovisnija od hollywoodske mašinerije koja ju je iscrpljivala je i traumatizirala, osnovala je vlastitu filmsku kompaniju. Spajala je u sebi nevinu erotičnost vrlo mlade djevojke te naglašenu senzualnost i seksipil vampa odnosno fatalne žene, kao malo tko prije i poslije nje, i ta joj je kombinacija, uz evidentne komičarske potencijale, za života donijela slavu, a nakon prerane smrti praćene mnogim nedoumicama (spekuliralo se, među ostalim, da su s njezinim tragičnim krajem na neki način povezani predsjednik Kennedy i njegov brat Bobby, državni odvjetnik, s kojima se poznavala i navodno imala aferu) odvela je u legendu.