Ono što je jasno naglašeno u trećem izdanju smotre kao i kod odabira kritičkih smjernica pri selekciji, izrazito je bogata umjetnička i tematska raznolikost u radovima mladih sineasta koji ulaze u svijet filma na pragu drugog desetljeća ovog stoljeća



Smotra talijanskog filma održava se po treći put u Zagrebu. I ove godine događaj organiziraju Talijanska federacija kino klubova u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu. Potporu je dalo Sveučilište za strance “Dante Alighieri” iz Reggio Calabrije i Furlanska regija zajedno s kino klubom “Lumiere” iz Trsta. Hrvatski filmski savez sudjelovao je u organizaciji i ovogodišnje smotre.

Ono što je jasno naglašeno u ovome trećem izdanju smotre kao i kod odabira kritičkih smjernica pri selekciji, izrazito je bogata umjetnička i tematska raznolikost u radovima mladih sineasta koji ulaze u svijet filma na pragu drugog desetljeća ovog stoljeća. Stoga se možemo nadati da će u predstojećim godinama svjetlo dana ugledati mnogi značajni filmovi koji će iznjedriti novu generaciju autora, uz već afirmirane Garronea i Sorrentina te njihove umjetničke “nasljednike” Morettija, Amelija i Soldinija između ostalih. Novi autori prošli su teži put u produkcijskom smislu tj. uz manju državnu pomoć, s oskudnijim i manje kvalitetnim tehničkim sredstvima, ali možda upravo zbog toga nisu odustali od pronalaženja vlastitog filmskog izričaja, uspijevajući pri tom pronaći najbolju narativnu formu da bi se približili brojnoj publici boreći se s krutošću talijanskih distribucijskih kanala koji gotovo nikada ne uspijevaju u potpunosti valorizirati potencijale.
U ovogodišnjoj selekciji nalaze se snažni dokumentarci Aline Marazzi i Giovannija Piperna, prvi o feminističkom pokretu u Italiji, drugi o Basaglinim terapijama za mentalne bolesnike. Iako je riječ o posebnoj filmskoj formi u oba filma ne nedostaje mašte ni solidne naracije.

Tri komedije obogaćuju ovogodišnji program, počevši od slavnog filma Blagdanski ručak Giannija Di Gregorija preko Sve se vraća Enrica Ptziantija do Pusti to, Johnny Fabrizija Bentivoglia, prvog uratka velikog talijanskog glumca koji se okušao kao redatelj s pričom iz sedamdesetih godina o jazzu i nadama.
Na dramaturgiji su radili i drugi mladi talijanski redatelji kao Tony D’Angelo s filmom Jedne noći, priči koja se bazira na teškom, ali uspješno ostvarenom jedinstvu vremena, Silvana Maja s filmom Opsidijan, malo poznatoj priči o napuljskoj slikarici Mariji Palligiano, koja veliča njeno eksperimentiranje u slikarstvu upotpunjujući priču biografskim podacima o njenom psihičkom poremećaju. Isto to radi i Carmine Amoroso u filmu Fotomodel, pričajući priču o gotovo nemogućoj ljubavnoj priči u kontekstu nesigurnog života ilegalnih imigranata u Rimu.

Andrea Molaioli odvažno se i s uspjehom prihvatio režije krimi priče Djevojka s jezera, filmom koji je osvojio ovogodišnju nagradu David di Donatello u gotovo svim kategorijama.

Posebno je interesantan film Giuseppea Gagliardija Istinita priča o Tonyu Vilaru, gdje su istovremeno prisutni elementi dokumentarca i fikcije kao i profesionalni glumci.
U ovoj selekciji predstavljamo dva kratka filma talentiranoga Davidea Del Degana, budućeg redatelja igranih filmova, od kojih je jedan posvećen aktualnoj temi zatvaranja starih filmskih sala u mnogim europskim i svjetskim gradovima.

Nismo mogli ne uvrstiti barem jedan film prethodne generacije autora. Cristina Comencini predstavlja svoj posljednji film Crno i bijelo u kojem, kao i u filmu Zvijer u srcu, laganim jezikom komedije prožetim dramatičnim trenucima tematizira problem imigracije i rasizma.

Da bi hrvatska publika mogla što bolje upoznati i pratiti filmove za trajanja tjedna talijanskog filma, kao i prethodnih godina pripremili smo katalog s korisnim informacijama o svakom filmu i autoru. Nadam se da ćemo se vidjeti i slijedeće godine. (Paolo Minuto, umjetnički direktor Smotre)