Novi film i s autorsko anagrafskog stajališta tj. “naš budući” film ove godine predstavljaju i debitantski filmovi te drugi ili treći filmovi pojedinih redatelja. Tako želimo predstaviti hrvatskoj publici kvantitet mladih i novih autora talijanskog filma i izričajnu raznolikost a čije je poznavanje oskudno i u samoj Italiji



Smotra novoga talijanskoga filma održava se drugu godinu u Zagrebu u organizaciji Talijanske federacije kino klubova, u suradnji s Talijanskim kulturnim institutom iz Zagreba i uz podršku Hrvatskog filmskog saveza, Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Universitŕ per Stranieri Dante Alighieri iz Reggio Calabrie. Ovaj mali uspjeh nagovještava i konkretno daje nade za buduće nastavke naših susreta sastavljenih od pregleda i osvrta na aktualne teme iz talijanskoga filma koje želimo podijeliti s hrvatskom publikom, znanstvenicima, kritičarima i sineastima da bismo čuli njihove ocjene i mišljenja.

Ovogodišnji izbor ostao je prikraćen za tri velika redateljska imena i njihove tri filmske uspješnice upravo završene filmske sezone: La sconosciuta Giuseppea Tornatorea, L’amico di famiglia Paola Sorrentina i N-Io e Napoleone Paola Virzia. Ti filmovi potvrda su njihove već priznate poetske vrijednost, ali ne mijenjaju vrstu aktualne polemike oko novog talijanskog filma, kako sadašnjega tako i budućeg.

Od takvih autora u programu su Gianni Amelio s filmom Nepostojeća zvijezda, Vittorio De Seta s filmom Pisma iz Sahare te Luigi Di Gianni s Gospa na nebu, mater na zemlji, tri međusobno snažno kulturološki povezana autora s juga Italije čiji filmovi su još jedan dokaz njihove kreativnost i inovativnost. Naročito se Amelio i De Seta bave odnosom s “drugim”, sa strancem, viđena očima današnjih Talijana prepunih prekonfencioniranih predodžbi i predrasuda, ali bez stvarnoga činjeničnoga znanja. Di Gianni, s druge strane, istražuje odnose unutar etnografski raznolikih stvarnosti današnje Italije pokušavajući u ovom slučaju slijediti tragove odnosa moći između žene i etničke zajednice kojoj pripada povezujući ga s podređenošću samog društva najsvetijoj figuri žene: Gospi.

Toj trojici pridružuje se Vito Zagarrio, jedan od zanimljivijih autora talijanskog filma posljednjih nekoliko desetljeća koji se tijekom karijere sveučilišnoga predavača povijesti filma i znanstvenika koji pomno prati događanja u novom talijanskom filmu, imao prilike i osobno u praksi pozabaviti filmskom naracijom. Tako je malo po malo stigao do trećeg igranog filma snimljena prije dvije godine Tri dana anarhije, koji je izišao u Italiji prošle godine, a događa se u sicilijanskome selu za vrijeme kratkog perioda nepostojanja vlasti tijekom II. svjetskog rata nakon iskrcaja angloameričkih trupa i bijega nacifašista.

Novi film i s autorsko anagrafskog stajališta tj. “naš budući” film ove godine predstavljaju debitantski filmovi te drugi ili treći filmovi pojedinih redatelja. Tako želimo predstaviti hrvatskoj publici kvantitet mladih i novih autora talijanskog filma i izričajnu raznolikost a čije je poznavanje oskudno i u samoj Italiji.

Nije slučajno da se u programu ove smotre pojavljuju dva filma Brđanin Jimmy, drugi film Enrica Paua i Okrznuti se, treći film Angela Orlanda, koji u Italiji još nisu prikazani u kinima. U oba filma klasično je izlaganje upotpunjeno živahnom izražajnošću. Prvi je snimljen po istoimenom djelu Massima Carlotta, što je, kao i u slučaju La dismissione Ermanna Ree po kojem je snimljen film Nepostojeća zvijezda, dokaz nazočnosti novije talijanske književnosti u današnjoj kinematografiji. Drugi se nadovezuje na tradiciju komedije koja je postala popularna i jaka zahvaljujući više stranim nego talijanskim filmovima i tu prvenstveno mislim na filmove Woddyja Allena s kojim se podudara po tome što su redatelj i glavni glumac ista osoba. U oba filma glumi mlada i u Italiji već priznata filmska i kazališna glumica Valentina Carnelutti.

Ostali debitantski naslovi predstavljaju četiri različita narativna modela: glazbeno narativno etnografski dokumentarac Orkestar s trga Vittorio redatelja Agostina Ferrentea koji na smiješan i živahan način prepričava teškoće u osnivanju istoimena orkestra koji se sastoji od glazbenika s različitim porijeklom u zoni talijanskoga glavnoga grada gdje pretežno žive radnici imigranti; Ljeto mog brata redatelja Pietra Reggianija, baziran je na emocijama i sjećanjima djeteta suočenim s traumatskom percepcijom života odraslih, a događa se na različitim i dramaturški oprečnim vremenskim razinama; Preodgajanje redatelja Alfonsia, Fuste i Malagnina, je film o egzistencijalnoj neizvjesnosti najosjetljivijih društvenih skupina i mladih u talijanskom društvu ispričana filmskim jezikom koji po digitalnoj tehnici snimanja nalikuje dokumentarcu, što pridonosi njegovoj žanrovskoj neodređenosti koju percipira i gledatelj; 4-4-2, najljepša igra na svijetu redatelja Carrilla, Cupellinia, Johnsona i Lagia, film u epizodama o marginalnim pričama iz svijeta talijanskog sporta koji je najviše medijski zastupljen, nogometa, u režiji četiri tek diplomirana redatelja koji koriste stil i žanr komedije s tragičnim primjesama u skladu s talijanskom komičnom školom.
Dva dokumentarna filma, prvi već poznatog redatelja Vincenza Marre Otvara se rasprava i drugi dugometražni film Zaručnici dvoje debitanata, Parentia i D’Anolfia, prikazuju današnju Italiju anegdotama iz svakodnevnoga života vezanim za bitne prekretnice u životima onih kojima se događaju; to su sudska rasprava u prvom filmu i odluka o građanskom ili crkvenom vjenčanju u drugom. Humor u tim filmovima prikazan je na spontan i živahan način budući da tako prirodan i napola prikriven i postoji u našoj zemlji, ali i zahvaljujući sposobnosti redatelja da jednostavnim korištenjem objektiva videokamere prikažu život bez uljepšavanja i izvještačenosti. Ni film Zaručnici, koji je svjetsku premijeru imao prije tri mjeseca na festivalu u Locarnu, trenutno nije u distribuciji u Italiji.
Kad se vatra ugasi redatelja Ivana Gergoleta i Baiano Elisabette Bernardini dokazi su raznolikosti kratkoga filma kod novijih autora u talijanskoj kinematografiji kod kojih treba cijeniti zrelost filmskog jezika vidljivu kod realizacije kratkoga filmskog izričaja.

Umjetnička panorama ove smotre završava posebnim događajem vezanim za regiju Friuli Venezia Giulia koja i ove godine posredovanjem kino kluba Lumiere iz Trsta daje umjetnički i financijski doprinos. Riječ je o dugom intervjuu s Pierom Paolom Pasolinijem koji govori o filmu i Italiji, na setu njegovoga posljednjeg filma Salo i 120 dana Sodome koji je snimio prije nego što je bio ubijen. Dokumentarac je režiran na temelju arhivskih materijala, a ne snimaka sa seta, a režiju potpisuje Giuseppe Bertolucci, već desetljećima zanimljiv autor udaljen od očiju javnosti koji se posvetio kazalištu u ovim za kazalište teškim godinama u Italiji.

Sve to popraćeno susretima s nekim od navedenih sineasta u kinu i na Sveučilištu u Zagrebu sastavni je dio živahne, interaktivne i kulturološki plodne Druge smotre novog talijanskog filma u Zagrebu, ali i kamen temeljac za treće izdanje u 2008. godini. (Paolo Minuto, umjetnički direktor)