Sandrine Bonnaire postala je novom zvijezdom francuskog filma ulogom promiskuitetne petnaestogodišnjakinje Suzanne koja voli Luca, ali ne želi spavati s njime nego preferira avanture za jednu noć U obitelji nalazi razumijevanje jedino u oca, no kada on odlazi s ljubavnicom, obiteljskim životom sve više vlada nasilje, od kojeg se ona spašava vjenčanjem, no ubrzo ostavlja muža i bježi u SAD.
Toj priči o mladalačkim problemima i slici svijeta kojim vlada tuga, a sretni su dani iznimna rijetkost, Pialat daje posebnu vrijednost toplinom i ljubavlju prema svojim likovima, te za to vrijeme modernističkim postupcima u kojima se elipsama usredotočuje na bitno, što nerijetko pokazuje dugim kadrovima-sekvencama u kojima najviše pozornosti posvećuje unutrašnjem životu svojih likova, ostvarujući tako autentičnu i duboku sliku Suzannine egzistencijalne praznine, njezinih ushita i uzbuđenja i odbijanja u očajničkom traženju užitka kao nadomjestaka za sreću.
Većina kritičara smatra taj film remek-djelom francuske kinematografije, dok je u nas njegov redatelj manje poznat, a oni upućenije ponajviše će znati njegov film (prikazan i na našoj televiziji) Pod suncem Sotone (1987) radjen u bresonovskoj tradicije prema istoimenom Bernanosovom romanu, koji je uz neuobičajeno jako negodovanje kritike i publike) nagrađen Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu. (Tomislav Kurelec)