Živo meso
'Penelope Cruz ulazi u povijest!'. Tako je 2007. bio naslovljen tekst u jednom španjolskom dnevniku dan nakon objave oscarovskih nominacija, kad je Cruz bila nominirana u kategoriji najbolje glumice za ulogu u Almodovarovu Volveru. Samo godinu dana kasnije na toj istoj stranici moglo je stajati, 'Javier Bardem ulazi u povijest!'. Riječ je o klasičnom primjeru lažnog optimizma garniranog dostatnom dozom nacionalnog ponosa, kojim se tješe španjolska filmska komuna i mediji. Da bi španjolski glumci 'ušli u povijest' oni se dakle moraju afirmirati u Hollywoodu. Sve to samo dokazuje da je američki san i dalje najveća fantazija španjolskog filma, iako slične mokre snove zasigurno sanja dobar dio europskih kinematografija. Zahvaljujući imenima poput Penelope Cruz i Javiera Bardema, san je postao stvarnost. Ali taj isti američki san odsanjan u eri nove produkcijske strategije itekako je zaslužan da je Woody Allen odlučio snimiti svoj najnoviji film u Barceloni - s Penelope Cruz i Javierom Bardemom.
Filmski programi vole se vraćati španjolskoj kinematografiji, pa ovaj najnoviji ciklus španjolskog filma funkcionira kao neka vrsta šarenog melangea sastavljenog od naslova koje smo dijelom upoznali u nekim ranijim programskim izdanjima, iako njihov odabir nije koherentan, jer ih ne združuje generacijska pripadnost određenoj filmskoj školi i pokretu. Čak su i žanrovski raznorodni, pa sežu u rasponu od bizarne melodrame (Sretna zvijezda), do ekstravagantnih celuloidnih fantazija (Ljubavnici polarnog kruga) i inteligentnih trilera koji recikliraju ili dekonstruiraju holivudske modele, poput odličnog La Caja 507 i Amenabarove Teze koja na neki način pokazuje kakav bi izgledao '8 mm' da ga nije režirao Schumacher.
Ako postoji nešto što ih povezuje, to je njihova fascinacija tijelima, dakle, onim živim mesom na koje se referira Almodovar u Živom mesu u kojem tijelo pripada virilnom Libertu Rabalu, a invalidska kolica - Javieru Bardemu.. Nije ni čudo da je upravo u tom Živom mesu rabeći simboliku jednog porođaja u autobusu autor pokazao kakva je Španjolska bila nekad i kakva je ona sad. To isto novo doba rađa i nove zločeste dečke poput Alberta Serre, Rafe Cortesa i Marca Reche. Za neki novi ciklus. (Dragan Rubeša)