Truffaut, Godard i Chabrolće postati predvodnici vjerojatno zadnjeg velikog pokreta u povijesti svjetske kinematografije - novoga vala, redatelji koji će efektno pokazati promišljanja o tome kako originalnim stilskim postupcima osigurati filmu njegov poseban jezik
Ovaj izbor vrlo vrijednih francuskih filmova među kojima ima i pravih remek-djela, snimljenih od kraja pedesetih do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nudi pomalo neuobičajen pogled na iznimno značajno razdoblje francuske kinematografije od preteča i začetnika novog vala do zamiranja kada se i inače vrlo različiti autori počinju sve više udaljavati od zajedničkih ishodišta i graditi sve udaljenije, iako jednako uzbudljive autorske svjetove. A upravo je autorstvo ili kako su ga oni nazivali „politika autora“ bila ključna odrednica svojevrsne revolucije u francuskoj kinematografiji koju su pedesetih godina u postupno sve utjecajnijem časopisu Cahiers du cinéma (urednik André Bazin, 1918. - 1958., jedan od začetnika modernoga teorijskoga promišljanja filma) promicali mladi kritičari poput Françoisa Truffauta, Jean-Luca Godarda ili Claudea Chabrola tražeći u tome zasebnost filmskoga jezika nasuprot ilustrativnosti adaptacija poznatih djela ili neinventivnosti režije tadašnjih komercijalnih filmova. Oni će na prijelazu u sljedeće desetljeće postati predvodnici vjerojatno zadnjeg velikog pokreta u povijesti svjetske kinematografije - novoga vala, redatelji koji će efektno pokazati svoja promišljanja o tome kako originalnim stilskim postupcima osigurati filmu njegov poseban jezik, o čemu u ovom ciklusu svjedoče ponajprije Godardov Ludi Pierrot i Truffautova Nježna koža, dok Claireino koljeno njima bliskog Érica Rohmera (koji je od 1957. - 1963. naslijedio Bazina kao glavni urednik Cahiersa) pokazuje povezanost s novim valom u pronalaženju filmskoga jezika u vrlo samosvojnom, minimalističkom, ali vrlo nijansiranom i funkcionalnom prosedeu.
Jean-Pierre Melville (Vojska u sjeni) je pak autor kojeg su novovalovci još kao kritičari afirmirali i držali ga prethodnikom posebice zbog bliskosti u obožavanju velikih američkih autora žanrovskoga filma i njihovoga posebnoga filmskog jezika, te načina na koji je to nastojao (kao i oni nešto kasnije) presaditi u francusku kinematografiju. Po vrlo originalnu pristupu žanrovskom filmu i nizu drugih sličnosti s novim valom Louisa Mallea
možda bi se moglo držati jednim od najznačajnijih pripadnika te tendencije kojoj on nikada nije pripadao, a po tome što se Lift za gubilište pojavio još 1957. moglo bi se možda i njega držati prethodnikom. Slična je situacija i s Alainom Resnaisom i njegovim prvijencem Hirošima, ljubavi moja koji je srodan po originalnom filmskom jeziku i eksperimentiranju, ali mu stilizacije i intelektualizam ipak odudaraju od temeljnih novovalovskih težnji. Alain Robbe-Grillet je jedan od predvodnika novog romana koji je desetljeće prije pojave novoga vala odigrao u književnosti jednako revolucionarnu ulogu, a filmu se približio kao scenarist Resnaisova Prošle godine u Marienbadu da bi potom nastavio sam režirati potencirajući elemente intelektualizma, otuđenosti i hermetičnosti.
Pod utjecajem programatskih tekstova novovalovaca povjesničari filma skloni su tu tendenciju prikazati kao dominantu tog razdoblja. Dvojbena je ipak generalizacija koja se iz toga izvodi - da samo novi val predstavlja autorsku kinematografiju u opreci s neinventivnim adaptacijama književnosti i komercijalnim filmovima ne samo zbog toga što značajna djela izrazito osobnoga filmskog izričaja ostvaruju i redatelji koji nisu pripadnici tog pokreta nego i zato što u isto vrijeme stvaraju i veliki autori koji su se oformili znatno prije utemeljenja novoga vala poput, u ovom ciklusu, Roberta Bressona i Luisa Bunuela.
Iz te perspektive postaje jasno da su šezdesete godine i na filmu i u ostalim umjetnostima, pa i u društvu u cjelini iznimno turbulentne i da su težnje prema revolucioniranju stila, ali i odnosa u društvu česte, a da je iznimna važnost novog vala u tome da je on najjasnije formulirao ta stremljenja i time se našao u matici previranja u francuskoj kinematografiji, ostvarivši izniman utjecaj i na svjetski film. Ovaj ciklus filmova daje upravo za takvo sagledavanje ovoga razdoblja mnogo argumenata, a vrijednost odabranih filmova omogućava i uživanje u svakom pojedinom ostvarenju. (Tomislav Kurelec)