UVOD

Kratka povijest Hrvatske kinoteke i njeni zadaci



Hrvatska kinoteka osnovana je kao Nacionalni filmski arhiv 1979. godine, nakon što je već bio opustošen veliki dio hrvatske filmske baštine. Devastacija, koja je započela već 1945., ostavila je do danas "crnu rupu“: nestalo je ili je namjerno uništeno svih 25 dugometražnih igranih filmova snimljenih u razdoblju od 1917. do 1925. godine.



Zaštita Nacionalne filmske zbirke



Temeljni zadatak pred kojim se našla Hrvatska kinoteka započevši rad bez ijednog metra filmskoga gradiva bio je prikupljanje i osiguravanje adekvatne pohrane filmskog gradiva te provođenje mjera zaštite i restauracije, koja gotovo uvijek u sebi sadrži i elemente rekonstrukcije.



Nakon preuzimanja i povrata dijela filmskog gradiva iz Beograda, koje je bilo pohranjeno u Jugoslovenskoj kinoteci, uslijedio je projekt presnimavanja gradiva snimljena na nitratnoj filmskoj vrpci na tzv. sigurnosnu (safety) vrpcu, a obuhvatio je filmsko gradivo nastalo u razdoblju od 1904. do 1941., te od 1945. do 1954. godine.



U projektu koji je odobrio Hrvatski sabor, u razdoblju od 1983. do 1988., na taj je način trajno zaštićeno 9 dugometražnih igranih te 447 kratkometražnih filmova, i to najveći dio iznimno vrijedne filmske zbirke Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, koja je neprekidno djelovala od 1927. do 1960. godine.



Druga metoda zaštite filmskog gradiva jest izrada zamjenskog izvornog materijala (inter pozitiva ili dubl pozitiva), te sigurnosnih kopija. Prilikom preuzimanja filmskog gradiva iz spremišta produkcijskih kuća ustanovljeno je da producenti nisu više od 50 godina izrađivali zamjenske izvorne materijale.



Poseban projekt predstavlja zaštita vrijednoga filmskog gradiva na substandardnim, tzv. uskim formatima: 9,5 mm; 8 mm standard (od 1927. do 1970.), a zatim do sredine osamdesetih i super 8 mm vrpca. Gradivo iz razdoblja do 1940. godine, presnimljeno posebnim postupkom na 35mm filmsku vrpcu, postalo je dostupno javnosti, istraživačima, studentima i povjesničarima filma.



Kao logičan nastavak dugogodišnjeg uspješnog rada Hrvatske kinoteke na zaštiti hrvatske filmske baštine, dr.sc. Mato Kukuljica, njezin osnivač i dugogodišnji pročelnik, pokreće 1995. Projekt zaštite i restauracije Nacionalne filmskezbirke - potpunu restauraciju fotokemijskim postupkom originalnih negativa slike (koji su bili u kameri) kao i zvučnih zapisa, jer je utvrđeno da će zbog dotadašnjeg načina zaštićivanja i broja zaštićenih filmova, jednostavno nestati pojedini dugometražni i kratkometražni filmovi. Zahvaljujući razumijevanju Ministarstva kulture, tada su bitno povećana financijska sredstva za zaštitu i restauraciju hrvatske filmske baštine.



Od pokretanja projekta, u razdoblju od 1995. do kraja 2008., zaštićeno je i restaurirano:

- 90 hrvatskih dugometražnih igranih filmova

- 5 srednjemetražnih igranih filmova

- 136 animiranih filmova

- 213 dokumentarnih filmova



U realizaciji projekta, pored djelatnika Hrvatske kinoteke, bez čijega bi golema truda velik dio hrvatske audiovizualne baštine zasigurno nestao, sudjelovali su vanjski suradnici, filmski tehnolog Ernest Gregl i, do prije dvije godine, ing. Emilija Guštin-Miler. Svoj doprinos u ovih 30 godina dale su generacije stručnjaka Laboratorija Jadran filma.



Filmovi restaurirani u razdoblju od 1995. do 2008. svjedoče što se događa s filmskim gradivom kad se ne čuva u primjerenim uvjetima. Osim mehaničkih oštećenja, nastalih zato što se nisu pravodobno izrađivali zamjenski izvorni materijali, a sve kopije rađene su izravno iz originala, kod svih je zamjetan proces gubitka boje, gustoće filmske vrpce, oštrine, pojave gljivica, mrlja na emulziji itd.



Svi zaštićeni filmovi posljednjih 15 godina restaurirani su fotokemijskim procesom uz uporabu wet gate metode kopiranja na vrlo kvalitetnoj Eastman Kodakovoj poliesterskoj filmskoj vrpci, što im jamči vijek trajanja od najmanje 300 godina, ovisno o uvjetima čuvanja.



Pohranjene zbirke filmova i popratnog filmskog gradiva u Hrvatskoj kinoteci



Hrvatska kinoteka čuva oko 26 milijuna metara filmskoga gradiva.
Nacionalnu filmsku zbirku čine:

- dugometražni igrani filmovi - 365 naslova

- dokumentarni filmovi - 1546 naslova

- animirani filmovi - 423 naslova

- zbirka neprofesijskoga filma od 1928. do danas - 753 naslova

- zbirke filmova Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar (1927-1960) - 253 naslova

- zbirka filmova Kršćanske sadašnjosti - 70 naslova

- etnografski filmovi Zavoda za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu - 37 naslova,

- studentski filmovi Akademije dramske umjetnosti - 430 naslova



Zbirku stranog filma čini:

- 3234 dugometražna igrana filma

- 2313 dokumentarnih filmova

- 395 animiranih filmova



Od osnutka, Hrvatska kinoteka prikupljala je sve popratno filmsko gradivo koje svjedoči o nastajanju pojedinog filmskog djela pa su stvorene zbirke:

- scenarija i knjiga snimanja - 3.783 primjerka

- filmskih fotografija - 123.432 komada

- filmskih plakata - 78.620 komada



Zbirku kinoprojekcijske i snimateljske tehnike čine 272 eksponata proizvedena od 1898. do 1980., od kojih se neki koriste u svakodnevnome radu.