Obrazovni film u hrvatskoj kinematografiji

Tradicija proizvodnje obrazovnog filma u Hrvatskoj je duga i bogata. Organizirana proizvodnja započinje osnivanjem Škole narodnog zdravlja 1926., a nastavlja se kroz aktivnosti Zora filma osnovanog devet godina kasnije, koje je tada jedino filmsko poduzeće koje se isključivo bavi proizvodnjom znanstveno-popularnog i obrazovnog filma. Nakon rata unutar Nastavnog filma i kasnije Zora filma proizvodnja se višestruko povećava sve do 1964. kad Zora film prestaje s radom. Dio djelatnosti preuzet će Filmoteka 16 unutar koje je od 1970. do 1991. proizvedeno oko 400 naslova element filmova.

Vjekoslav Majcen u iscrpnoj studiji o obrazovnom filmu donosi i kompletan popis filmova proizvedenih do 1990., ukupno 1265 naslova. Uz to je najveći dio tih filmova (više od 90%) sačuvan, što je uistinu ohrabrujuće. Posebno kad se uzme u obzir da se oko 80% izgubljenih naslova odnosi na razdoblje prije Drugog svjetskog rata što znači da je gotovo kompletna proizvodnja, nastala nakon rata, sačuvana. Međutim sačuvana ne znači nužno i dostupna: za najveći dio materijala sačuvani su 'samo' izvorni materijali (što je sjajno za buduću restauraciju), a malobrojne pozitiv kopije su uglavnom u prilično lošem stanju. Nažalost ova produkcija osim pojedinačnih primjera nije predmet restauriranja i najvjerojatnije (u nekom skorijem razdoblju) to neće niti postati, budući da je riječ o namjenskim filmovima koji između različitih tipova građe predloženih za restauraciju rijetko imaju prioritet. Ipak sličice su još tu i dok god se čuvaju postoji mogućnost da će se jednom opet moći gledati.

Tematski ti su filmovi iznimno šaroliki: pronalazimo sve od snimaka pojedinih operativnih zahvata, do podučavanja o mjerama zaštite u slučaju prirodnih katastrofa, od života morske flore i faune do filmova o preradi nafte i o spomenicima starog Egipta. Za prvi dio programa odabrane su tri teme: zaštita na radu, industrijska proizvodnja i prometna kultura. (Lucija Zore, Hrvatska kinoteka)