Na bjelosvjetskoj festivalskoj sceni afirmirao se ponajprije zahvaljujući iščašenim autorima poput Benta Hamera (Kitchen Stories), Jensa Liena (Den brysomme mannen), Erika Skjoldbaerga (Insomnia), Aksela Hennieja (Uno) i sumanuta Pala Sletaunea (Junk Mail). No, njegova trenutna autorska zvijezda u usponu je Joachim Trier, iako je riječ o autoru rođenu u Kopenhagenu. Nakon što su mu dva sjajna prethodna komada – Reprise i Oslo, 31. augusta – priskrbila epitet jednog od najintrigantnijih izdanaka norveškog Novog vala, njegov najnoviji američki transfer (Glasnije od bombi) još se nije oporavio od jet lega, a već je postalo evidentno kako to više nije onaj stari dobri Trier kakva najviše volimo, iako je u najnovijem komadu angažirao velika glumačka imena poput Isabelle Huppert, Gabriela Byrnea i Jessea Eisenberga. Ovaj Trier mnogo je bliži retorici Atoma Egoyana ili Jasona Reitmana. Film je to o sjećanjima, snovima i žaljenju. Film satkan od fragmenata iz prošlosti ratne fotografkinje čiji će agencijski angažman, na jednom od bliskoistočnih ratišta, okončati tragedijom. Film kao alegorija o komunikaciji u diskursu stvarnog i intimnog, umjetničkog i virtualnog (autorske fotografije, priče koje u tajnosti bilježi najmlađi sin na svom računalu, otac i njegova videoigrica). No, film će ipak ostati upamćen po liku bivše Jonahove cure Erin (glumi je izvrsna Rachel Brosnahan, koje se sjećamo iz LaGraveneseovih Divnih stvorenja).

I kao što su se Joachimu Trieru dogodile migracije prema Americi, tako i neki drugi norveški autori bliži mainstreamu u fascinaciji prema žanrovskom filmu počinju koketirati s imaginarijem holivudskog B-filma, iako im je cjelokupni budžet bio takav da bi njime jedan Michael Bay tek pokrio troškove cateringa. Tako Nils Gaup u povijesnom komadu Posljednji kralj balansira negdje na pola puta između TV serije Vikinzi i Igre prijestolja. A Roar Uthaug (Val) igra na estetiku holivudskog filma katastrofe, jer svi ti njegovi odroni i plimni valovi koji su zaprijetili jednom fjordu, ne pokreću poput Ostlundove lavine (šifra: Turist) neke druge unutarnje bračne lavine, već su one tu tek kao akcijski kotač zamašnjak, ma koliko taj isti norveški val ima sličan dramaturški efekt kao i tajlandski tsunami u drami Nemoguće Juana Antonija Bayone. No prije no što će se filmu dogoditi spektakularni val, Uthaug promatra filmske krajolike u maniri raskošnog turističkog/ekološkog spota, s netaknutim fjordovima čije vedute još nisu narušili brojni kruzeri.

S druge strane, Mikkel Braenne Sandemose u filmu Ragnarok (ne miješati s istoimenom japanskom anime) uvodi lik arheologa i njegova prijatelja kojeg glumi norveški alfa mužjak Nicolai Cleve Broch (šifra: Uno), dok pokušavaju dešifrirati znak na njegovu mističnom kamenu, krenuvši u lov na nekakvu norvešku varijantu Nessieja koja priziva retoriku vikinških mitova. (Dragan Rubeša)