Robin Williams – veliki komičar američkog filma

Glumac koji je "uspijevao usrećiti svakog osim sebe"



Robin Williams, u kolovozu 2014. preminuli glumac za kojeg je redatelj Garry Marshall rekao da je "uspijevao usrećiti svakog osim sebe", najuspjelije je uloge ostvario u humornoj ratnoj drami Dobro jutro, Vijetname Barryja Levinsona koja mu je donijela prvu oskarovsku nominaciju, u drami Društvo mrtvih pjesnika Petera Weira koja mu je priskrbila drugu nominaciju za pozlaćenu akademijinu statuu, u humornoj egzistencijalnoj drami Kralj ribara Terryja Gilliama nastup u kojoj mu je osigurao i treću nominaciju za Oscara, u drami Dobri Will Hunting Gusa Van Santa uloga u kojoj mu je konačno i donijela najpoznatiju filmsku nagradu, te u psihološkoj triler-drami Nesanica Christophera Nolana i u žanrovski srodnim Zabranjenim fotografijama Marka Romaneka, u cjelini osrednjem ostvarenju u kojem se upravo Williamsova rola izdvaja kao najbolji segment. Dominantno komičar koji se inicijalno afirmirao rolom izvanzemaljca Morka u humornoj sapunici Sretni dani iz koje se rodila oko njegova lika osovljena humoristična serija Mork i Mindy za koju će osvojiti prvi Zlatni globus, Williams je u prvom dijelu karijere kao svoj prepoznatljiv lik predstavio tužnog klauna, nerijetko vrlo temperamentna te formalno vesela čovjeka srednjih godina, ali sa srcem i zaigranošću dječaka, osobe obilježene tjeskobnijim detaljima i ponekad tragičnom prošlošću koja se suprotstavlja autoritetima te koja u infantilizmom obojenoj borbi protiv sivila, mraka i tragike svijeta oko sebe gdjekad ide i preko granica razuma. U takvoj ga roli zatječemo u biografskoj humornoj drami Patch Adams Toma Shadyaca, dok ga spomenuta Nolanova Nesanica predstavlja u opozitnom, mračnom i psihopatologijom obilježenom izdanju. U priči o losandželeskom detektivu koji uz pomoć partnera i lokalne policajke na Aljasci lovi ubojicu 17-godišnje djevojke, Nolan je oporu i naglašeno tjeskobnu egzistencijalnu priču izvornog švedskog filma pretvorio u odlično režiran te scenografski i ozračjem dojmljiv, no značenjski jednoslojan te u posljednjoj trećini i žanrovski konvencionalan psihološki triler. (Josip Grozdanić)