Angažman po kojem Taylora gledatelji najviše pamte je rola slabića Mitcha Brennera, sina posesivne majke (sjajna Jessica Tandy) koji spletom okolnosti postaje junak u Hitchcockovu klasiku Ptice



Naočiti Australac Rod Taylor u Hollywood stigao je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća i ostvario probojnu ulogu u adaptaciji glasovitog romana Vremenski stroj H. G. Wellsa u režiji Georgea Pala 1960. godine. Iste godine će, kao tada najplaćeniji glumac u televizijskim serijama s plaćom od 3750 dolara po epizodi, zaigrati u popularnoj seriji Hong Kong, a tri godine kasnije uslijedit će angažman po kojem ga gledatelji najviše pamte, a riječ je o roli slabića Mitcha Brennera, sina posesivne majke (sjajna Jessica Tandy) koji spletom okolnosti postaje junak u Hitchcockovu klasiku Ptice. U filmu temeljenom na kratkoj priči Daphne Du Maurier, koju su Hitch i scenarist Evan Hunter (poznatiji kao ugledan i nagrađivan pisac krimića Ed McBain) promišljeno oslobodili šireg logičkog konteksta, jer se pitanje zašto se sve događa zaobilazi u širokom luku, a ta iracionalnost spojena s narastajućim tezičnim odnosima među likovima u neobičnu trokutu i četverokutu stvara veću nelagodu i neizvjesnost nego sami napadi ptica, Taylor tumači odvjetnika koji zbog majčina straha od gubitka njegove ljubavi ne uspijeva odnosno ne može ostvariti vezu s učiteljicom koja se samo zbog njega iz San Francisca doselila u Bodega Bay. Premda su ponešto preduge i razvučene Ptice, inferiornije prema Hitchcockovim klasicima kakvi su Vrtoglavica, Psycho, Prozor u dvorište i Sjever-sjeverozapad, pate i od suhoparnih dijaloga i ne baš uvjerljive ljubavne priče, autor s osloncem na ironiju i crni humor uspijeva kreirati uzbudljivu i intrigantnu storiju o ptičjoj osveti ljudima koji ih zatvaraju u kaveze, ubijaju i prepariraju.

U humorno intoniranu špijunskom trileru The Liquidator Jacka Cardiffa iz 1965. godine Taylor tumači Boysieja Oakesa, veterana Drugog svjetskog rata koji se iskazao kao zapovjednik posade tenka u operacijama oslobađanja Pariza 1944. godine, a kojeg agent tajne službe Mostyn (Trevor Howard) po nalogu šefa angažira za obavljanje uglavnom nemoralnih, nepoštenih pa i nelegalnih zadataka. Kvalitativno neujednačen film koji nudi dinamičnu i frivolnu zabavu pomalo je nagrizao zub vremena, no unatoč ne uvijek vještom ekvilibriranju između ciničnog humora i elemenata slapsticka te sugerirane seksualne provokativnosti i formalne čednosti, kao i "preokreta" koje je lako predvidjeti, posrijedi je šarmantno i zanimljivo ostvarenje koje nosi upravo raspoloženi Taylorov nastup.

Humornu dramu Putujući zabavljač iz 1977. godine režirao je Australac John Power, a u njoj Taylor tumači najvažniju sporednu ulogu Palmera, američkog rivala australskog zabavljača Popa Pyma. Riječ je o feministički intoniranom djelu s vremenom radnje u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, koje obiluje likovima otmjenih, neovisnih, slobodoumnih dama, a upravo one nostalgičnoj i epizodno strukturiranoj cjelini daju aromu nepredvidljivosti i intrigantnosti. (Josip Grozdanić)