I novi ciklus suvremenog brazilskog filma, kinematografije zemlje prekrasnih žena, vrhunskog nogometa, sambe i karnevala, gledateljima sitim holivudskih blockbustera i adaptacija superherojskih stripova nudi nekoliko uspjelih naslova vrijednih svake pozornosti



Možda najzvučnije ime u ovom ciklusu, opet sastavljenom od redom benignih eskapističkih naslova namijenjenih širokom krugu gledatelja, ono je 77-godišnjeg hitmejkera Daniela Filha, autora koji nam se nedavno predstavio nepretencioznom i ležernom fantastičnom romantičnom komedijom Se Eu Fosse Você. Filmaš koji na filmu i na televiziji neumorno djeluje kao producent (Božji grad Fernanda Meirellesa i Kátije Lund), scenarist, redatelj (Vrijeme mira) i glumac, ovaj put nam se predstavlja djelima Se Eu Fosse Você 2, nastavkom spomenuta hita snimljena 2009., i feministički intoniranom romantičnom humornom dramom A Partilha iz 2001. godine. Gledatelji kojima se svidjela dovoljno svježa, maštovita i zaigrana priča o temperamentnim i uvijek na svađu spremnim sredovječnim supružnicima Heleni i Cláudiju koji spletom okolnosti zamijene tijela da bi tijekom tri dana u tijelu onog drugog razumjeli probleme u međusobnom odnosu te dodatno produbili svoju ljubav, zasigurno će i u podjednako šarmantnom, dinamičnom i zabavnom nastavku pronaći dovoljno intrigantnih detalja. Autor razmjerno inventivno varira zaplet o zamjeni tijela, koji se u holivudskom filmu tijekom protekla tri i pol desetljeća varirao u 15-tak naslova, od Šašavog petka Genea Nelsona iz 1977. i njegovog prepravka s Lindsay Lohan i Jamie Lee Curtis iz 2003. godine, preko manje ili više uspjelih hitova Kakav otac, takav sin Roda Daniela, Veliki Penny Marshall i Ponovo 18 Paula Flahertyja, do znanih filmova Preludij poljupcu Normana Renéa, Od klinke do komada Garyja Winicka i Ponovo 17 Burra Steersa. U dominantno komercijalno usmjerenu projektu Filho naglasak stavlja na duhovito poigravanje spolnim i rodnim konvencijama te stereotipima o odnosima među spolovima, a sve obogaćuje natruhama screwballa s osloncem na opet dosta raspoložene i energične glumačke nastupe svojih čestih suradnika Glórije Pires i Tonyja Ramosa, koji se ovaj put uz sve nevolje prouzročene i brzopletom odlukom o razvodu suočavaju i s otkrićem da je njihova mlada kći Bia trudna.


Glória Pires tumači glavnu ulogu i u Filhovu filmu A Partilha, adaptaciji popularnog romana i kazališnog komada Miguela Falabelle, storiji o četiri sestre koje se nakon majčine smrti sastanu da bi prodale pokojničin stan i podijelile njezino nasljedstvo. Pires utjelovljuje konzervativnu Selmu zarobljenu u braku bez ljubavi s grubim vojnikom, koju muči i saznanje da je njihova 15-godišnja kći trudna. Dok ona iskreno žali za majkom i ne želi se rastati od nekih uspomena, njene sestre, problematičnim odnosom sa sinom opterećena Parižanka Lúcia (Lília Cabral), lezbijka Laura (Paloma Duarte) koja planira selidbu u Njemačku i odlučna Regina (Andrea Beltrão) koja ide iz jedne površne veze u drugu, samo žele što prije doći do svog dijela nasljedstva. Tijekom njihova druženja na vidjelo će izbiti sve ono što si međusobno skrivaju i zamjeraju, a sliku jedne šire disfunkcionalne obitelji autori konstruiraju kao nostalgično intoniranu karakternu studiju žena koje moraju raščistiti s vlastitim nesigurnostima, posesivnostima, prevrtljivostima i sličnim osobinama, kojoj su romantični podzapleti dobrim dijelom samo balast.


One koji su izvrsnog glumca Wagnera Mouru upoznali u dvama nastavcima Elitne postrojbe Joséa Padilhe i u važnoj sporednoj roli Elysiuma Neilla Blomkampa, glumčev nastup u fantastičnoj komediji O Homem do Futuro scenarista i redatelja Cláudija Torresa mogao bi prilično iznenaditi. Za razliku od čvrstih i grubih likova kakve tumači u spomenutim filmovima, Moura je u tom filmu zbunjen i nespretan znanstvenik koji je prilikom jednog poniženja još za studentskih dana stekao nadimak Zero (Nula). On je izuzetno darovit no i financijskim nevoljama trajno pritisnut fizičar koji je, zajedno s partnerom Ricardom pokušavajući stvoriti novi usavršeniji izvor energije, slučajno konstruirao stroj za putovanje kroz vrijeme. Kad to shvati, Nula odluči otputovati u prošlost, u 22. studeni 1991. godine, u večer u kojoj je doživio spomenuto poniženje i stekao nadimak, te kad ga je napustila atraktivna Helena (Alinne Moraes), neprežaljena ljubav njegova života. Cláudio Torres razmjerno spretno varira opća mjesta zapletom sličnih filmova te pod očitim utjecajem kultne trilogije Povratak u budućnost Roberta Zemeckisa stvara dinamičnu i zabavnu storiju s porukom o tome kako naši životi i sudbine moraju biti baš onakvi kakvi jesu, jer bilo kakve promjene ne bi imale smisla a mogle bi dovesti i do neželjenih pa i tragičnih posljedica.


Realizirana 2003. godine, romantična komedija Cristina Quer Casar redatelja Luiza Villaçe benigna je i žanrovskim konvencijama određena priča o dobrodušnoj Cristini (Denise Fraga), mladoj ženi na pragu srednjih godina koja je u vrlo skromnim uvjetima odrastala uz brižnu majku, te koja vjeruje da bi joj pronalaženje prikladnog ženika preko agencije koju vodi naočiti Chico (Marco Ricca) moglo riješiti gotovo sve životne probleme. Dok ona neumorno i optimistički traži "onog pravog", koji bi se možda mogao kriti u dobrodušnom Paulu (Fábio Assunção), sve više kao i razvedeni Chico postaje svjesna osjećaja koji se među njima bude. Naposljetku, tu je i romantična humorna drama Divã scenarista Marcela Sabacka i redatelja Joséa Alvarenge Jr.-a iz 2009., dijelom na knjizi Marthe Medeiros temeljeno ostvarenje koje je redatelj dvije godine kasnije razradio u gledanu TV-seriju također s Líliom Cabral (A Partilha) u glavnoj ulozi. Ona tumači Mercedes, 40 i nešto godišnjakinju iz Rio de Janeira koja psihoanalitičaru pripovijeda o svom životu, od djetinjstva kad je izgubila majku preko razvoda od supruga Gustava (José Mayer) do ljubavnih veza s Theom (Reynaldo Gianecchini) i drugim muškarcima, a uvijek uz potporu najbolje prijateljice Mônice (Alexandra Richter). Film koji povremeno nepotrebno koketira sa slapstickom inteligentno je koncipiran i nudi životne situacije i dijaloge. (Josip Grozdanić)