Program filmova za djecu i mladež

ŠAF - Škola animiranog filma, Čakovec

Kino klub mladih iz Čakovca, Škola animiranog filma (ŠAF) pripada starijoj generaciji dječjih kino klubova u Hrvatskoj i djeluje kontinuirano već 26 godina.
ŠAF je rastao u nekoliko faza, a obilježavali su ih odabrani oblici rada, organizacijske forme, oprema i nova tehnologija, kontakti s profesionalnim animatorima u nas i u svijetu te suradnja s ASIFA-om.
Početno razdoblje ŠAF-a, od 1975. do 1982. moglo bi se nazvati razdobljem traganja kako, i čime raditi, kako i gdje prezentirati ostvareno. Drugo je razdoblje mnogo kraće, ali neobično intenzivno od 1982. do 1986. kad su ostvareni kontakti sa svijetom posredovanjem ASIFA-e.
Inovacije u tehnološkom smislu obilježile su treće razdoblje od 1986. godine i to razdoblje još traje, od prelaženja na šesnaesticu koja je zamijenila superosmicu do video i kompjutorske opreme.
ŠAF je svih tih godina okupio više od pet stotina mladih ljudi, koji su otkrivali tajne animacije i koristili različite animacijske postupke od crteža na papiru i celu do kolaža, lutke, plastelina, piskilacije pa do animacije obojene soli. Danas ŠAF okuplja šezdesetak osnovnoškolaca i nekoliko srednjoškolaca i odraslih autora.
Želja Ede Lukmana, voditelja ŠAF-a na početku 1975. godine da vodi malu školu animiranog filma u poptunosti je ostvarena, ali to više nije mala škola, jer djeca su je odavna preimenovala u Školu animiranog filma, stvorila kraticu ŠAF i izvedenicu šafovci
Šafovi filmovi prikazivani su na četiri kontinenta na 24 prestižna filmska festivala. Uz brojne nagrade i priznanja, brojne retrospektive u svijetu i u nas, festivale i revije na kojima se prikazuju ŠAF-ovi filmovi bitno je što se ŠAF u tom razdoblju profiltrirao kao prepoznatljiv kino klub sa značajkama koje se najčešće ističu: opredjeljenje za animirani film, sklonost istraživanju, izvanškolsku djelatnost, promociju animiranog filma u školama i među građanstvom, pomoć kino klubovima koji iskazuju interes za animirani film itd.
Od 1982. godine, ŠAF i Čakovec posjetili su mnogi poznati autori animiranih filmova:Frank Thomas i Ollie Johnston, Osvaldo Cavandolli, Isha Patel, A Da, David Erlich, Eduard Nazarov, Bob Godfrey, Aleksandar Tatarski, Monique Renault, Aleksandra Korejwo, Fusako Yusaki, Borivoj Dovniković, Joško Marušić, Daniel Šuljić koji su se čakovečkoj publici predstavili svoje filmove ili sudjelovali u internacionalnim radionicama.
Ono što je zajedničko svim ŠAF-ovim filmovima, a rezultat je voditeljskog pristupa djeci i srednjoškolcima je sljedeće:
- posebna se pažnja posveć- uje razradi ideje filma bez obzira da li je riječ- o gegu, dosjetki ili kritič- kom promišljanju svijeta oko sebe
- dječ- ji se crtež također ne mijenja, ne dotjeruje, štoviše, u već- ini filmova to je nespretan, pa i nezgrapan prepoznatljiv dječ- ji crtež, ali istovremeno neki mladi autori iznenađuju likovnim rješenjima likova ili pozadina. Č- esto se zbog likovnosti istič- u filmovi Marko skač- e (1990.), Pjevač- (1998.) zbog osvjetljenja, scenografije i lutki, ili Opsesija (2001.) zbog likovnosti i animacijske interpretacije.
- u ŠAF-u se gotovo profesionalno pristupa ozvuč- enju filma, naravno u uvjetima kinokluba. Mladi sudjeluju u odabiru glazbe, šumova, a poneki se i sami odluč- uju na komponiranje glazbe.
- animacijski se postupak ne nameć- e, ali se zajednič- ki istražuje, potič- e i otkriva.. Stoga ne iznenađuju neki filmovi, ako što su primjerice Ziks, Ziks (1986.), dosegnutom i složenom animacijom, jer su mlađi motivirani da dosegnu bogatu animaciju u svakom kadru, a ne tek kretanje zbog kretanja, ili Roktanje u mraku (1996.) gdje impresionira kretanje likova u prostoru i shvać- anju prostora u animiranom filmu.
Voditeljski tim ŠAF-a, Edo Lukman i Jasminka Bijelić, naročito uvažavaju različitosti dobnih interesa mladih i starijih osnovnoškolaca, ali i individualne interese unutar istih dobnih skupina, kao i individualne sposobnosti djece.
Stoga u filmovima mladih osnovnoškolaca crtež može biti nespretan, animacija slikovita, ali vrijednost je u dječjoj neposrednosti, naivnosti, a naročito u maštovitosti (npr. Začaran priča ili Kaktus film. Stariji osnovnoškolci i kratku filmsku priču dramaturški razrađuju u skladu sa zahtjevima animiranog filma.
Stariji osnovci i srednjoškolci odlučuju se i na autorska ostvarenja npr. Beba (1981.), Balada o dami i oblaku (1984.) Kadar (1988.), u kojima si mladi autori postavljaju prilično visoke zahtjeve i u pogledu likovnosti filma i složenosti animacijskog postupka. Stoga ne iznenađuje visoka ocjena ŠAF-ovih filmova Hrvoja Turkovića «… svi oni, prvo imaju duhovitu i međusobno raznotipsku dosjetku, koja cjelini filma daje doživljajni smisao i čini filmove gledalački prihvatljivima. Drugo, svi su ti filmovi bogati animacijom u svakom kadru, u svakom svojem djeliću, i to često zaprepašćujuće istodobne složenosti (kao npr. u Ziksu, gdje se istodobno kreće gomiletina likova i gdje ima raznim animatorski teških vrsta kretanja i po dubini i dubinske rotacije …) ili suptilnosti. Ti filmovi prosječno nadmašuju svojim animacijskim (i po količini i po inventivnoj suptilnosti) one likovne uniforme, a animacijski siromašne tvorevine serijskih televizijskih crtića koje djeca inače gledaju na TV programu (Hrvoje Turković: Blago pretapanja zagrebačke škole u čakovečku, Suvremeni film, Znanje, Zagreb, 1999.) (Mira Kermek)