U mračnim vremenima Francove diktature, Sarita Montiel bila je jedni dodir španjolskog filma s hollywoodskim glamurom koji je bio dio neke druge vedrije i sretnije planete



Život joj je bio nalik naslovnici tabloida. Bila je prva španjolska glumica koja je u pedesetima osvojila Hollywood, glumeći rame uz rame s Burtom Lancasterom i Garyjem Cooperom. Svojom pojavom osvojila je i Hemingwaya koji ju je, barem tako tvrde urbane legende, naučio pušiti cigare. Na zadnjoj fotografiji, nasmijani James Dean snimljen je upravo u njenu društvu. Družila se s Elizabeth Taylor, Billie Holiday i Marlonom Brandom. A podugačka lista njenih ljubavnika uključuje bivšeg španjolskog socijalističkog ministra Indalecia Prieta, te biologa nobelovca Severa Ochoea (Montiel ga je opisala kao 'veliku ljubav mog života, iako je on čitave dane proveo u istraživanju, dok sam ja po cijeli dan snimala filmove'). Iako bi ovakva lista njenih partnera dala naslutiti da je riječ o nekoj iznimnoj umjetnici koja je zadužila Španjolsku i ostatak svijeta svojim začudnim i kompleksnim ulogama, Montiel se prometnula u nacionalni mit zahvaljujući nizu senzualnih populističkih filmskih romansi i melodrama u kojima je naglašavala vrišteću putenost izvodeći svoje 'cuples' napaljenim matadorima, koje se danas promatraju u strogom campovskom diskursu. Zato nije ni čudo da je postala ikona Pedra Almodovara, koji ju je nazvao 'španjolskom Mae West', referirajući se na nju u brojnim filmovima, od Kože u kojoj živim u kojoj je glavnoj junakinji dao ime Vera Cruz po istoimenom westernu u kojem je Montiel bila partnerica Burtu Lancasteru, do Lošeg odgoja u kojem ona ulazi u priču kao artificijelna figura koju vizualizira Enrique dok čita 'Las visitas', ali i kao diva s filmskog postera, kao filmski lik (isječak iz filma Esa mujer u kojem je glumila časnu sestru Soledad) te kao ultimativna gej ikona na koju se referira lik transvestita Zahare (Gael Garcia Bernal) dok u Gaultierovu kostimu izvodi njenu mitsku numeru 'Quizas, quizas, quizas', koju će kasnije popularizirati Nat King Cole. Kraj Frankove tiranije označio je i kraj filmske karijere Sarite Montiel, iako se u poznim danima pojavljivala u TV showovima i trač časopisima u kojima je otkrivala vlastitu intimu, boreći se na sve načine da joj se zvijezda ne ugasi. Kao da joj to nije bilo dovoljno, 2003. je napisala biografiju 'Sara i seks'. Potom se okušala kao reperica i udala za kubanskog filmskog producenta koji je bio 36 godina mlađi od nje. Godinu dana prije smrti, rekla je, 'Ja nisam vaša tipična žena. Imam 84 godina i još mi nije preostalo puno vremena. Ali u zadnje 54 godine nije postojao nitko poput mene'. Zvuči prepotentno. Ali Almodovar joj je definitivno povjerovao, transformirajući je u gej fetiš. (Dragan Rubeša)