'Evo Pantića!', vikali bi i stari i mladi čim bi ga ugledali na cesti. Taj karikaturalni lik iz Tesne kože u isti mah mu je pomogao i odmogao
Rijetki su ga poznavali kao Nikolu Simića. Klinci su ga pak oslovljavali kao 'Duška Dugouška', u nas poznatijeg kao 'Zekoslava Mrkvu', kojeg je u crtićima godinama sinkronizirao. Naravno, lik referenta Dimitrije Mite Pantića pomogao mu je da postane ultimativni superstar populističkog YU humora. Onog iz Čkaljine humorne škole koji komiku gradi na burleski, gegovima i naglašenim grimasama, često garniranih dostatnom dozom lascivnog. Odmogao mu je jer su njegove daleko impresivnije uloge bile nepravedno ugurane u drugi plan. No ono što je Bori Todoroviću bila njegova sestra Mira Stupica, koja mu je na neki način odredila glumačku karijeru, to je Simiću bio njegov brat Slavko također glumac, iako mu je jednom rekao, 'Od tebe glumac nikad postati neće'.
Poput Todorovića, i Simić je surađivao sa Slobodanom Šijanom. U Davitelju protiv davitelja glumi nespretna inspektora, čiji kišni mantil priziva inspektora Clouseaua iz Edwardsove serije o Pink Pantheru, iako Šijanove intertekstualne reference sežu puno dalje, sve do Alana Forda i Hitchcockova Psiha (koscenarist filma je filmski kritičar Nebojša Pajkić), sve to garnirano brojnim popkulturnim referencama (ulogu rokera Spiridona Kopicla glumi Srđan Šaper iz 'Idola', a u njegovu filmskom bendu VIS 'Simboli' gitaru svira Srđan Kojić Koja). No, kao što je Šijan volio citirati Erica Rohmera koji je govorio da je 'praviti razliku između zabavne i ozbiljne umjetnosti zapravo greška u mišljenju', tako i Simić ima svoje 'ozbiljne' uloge, naročito u ranijoj fazi, kad mu je Vladimir Pogačić 1959. ponudio ulogu u sjajnoj partizanskoj drami Sam, jednom od rijetkih izdanaka tog žanra koji u prvi plan stavlja psihološku profiliranost likova. A u Tadejevu Hitleru iz našeg sokaka glumi seosku protuhu folksdojčera Leksija koji postaje okrutni nacistički službenik. Paralelno s filmskim ulogama, Simić je radio i u teatru, a posebno je ostala upamćena dugovječna produkcija 'Bube u uhu' koja se po broju repriza mogla mjeriti samo s Kvrgićevim 'Stilskim vježbama'. (Dragan Rubeša)