Do pojave Ingmara Bergmana nedvojbeno najznačajnija osobnost švedske kinematografije, Victor Sjőstrőm danas je već figura iz davne prošlosti filma i većina mlađih gledatelja zna o njemu nešto upravo zahvaljujući spomenutom velikanu švedskog i svjetskog filma. Sjőstrőm koji je režirao od 1911. do 1937., danas je poznat po ulozi oca u Bergmanovu filmu Divlje jagode (1957), a iza lika tog smirenog uglednika koji prima zadnje priznanje za svoje znanstvene zasluge teško je zamisliti i buran život i veliku redateljsku i glumačku karijeru. Već u djetinjstvu i prije postojanja Hollywooda putujući s ocem biznismenom promjenljive uspješnosti boravi u SAD. Karijeru kazališnog glumca i redatelja otpočinje pak prije Prvog. svjetskog. rata u Finskoj. Po povratku u Švedsku upoznaje drugu veličini starog švedskog filma Mauritza Stillera, od 1912. glumi u njegovim filmovima, a u ubrzo i sam režira, često tumačeći glavne uloge u svojim ostvarenjima. Već 1913. poznat je i izvan Švedske;: neki povjesničari smatraju njegovu socijalnopsihološku dramu Ingeborg Holm najvećim filmskim dostignućem prije grandioznih Griffithovih filmova iz vremena Prvog svjetskog rata. Slijede filmovi kao Terje Vigen ((1917), Odmetnik i njegova žena (1918), Ingmarovi sinovi (1919) i Fantomska kočija (1921) koji još više povećavaju njegov ugled. Sjőstrőm je među prvima likove i radnju inkorporirao u pejzaž koji služi kao retorička nadgradnja dramskih elemenata filma i faktor oslikavanja psihologije likova, osoba prožetih dubokom osjećajnošću i strastima. I upravo kad se početkom dvadesetih švedska filmska industrija našla u krizi dobiva Sjőstrőm poziv iz Hollywooda u kojemu - zbog spomenutih svojstava kojima efektno prožimlje i holivudske melodrame ali i zbog vrhunskog zanatstva - uspješno djeluje stvorivši, među ostalima i remek- djelo Vjetar (1928) s Lillian Gish. Nakon tog filma slijedi postupno povlačenje. Vraća se u Švedsku, pomaže u prvim pokušajima sa zvučnim filmom, a redateljsku karijeru završava režijom u Velikoj Britaniji (1937). Bergman, na čiju je ranu fazu neoporecivo utjecao, omogućit će mu s Divljim jagodama doličan i dostojanstven oproštaj. (Ante Peterlić)
Zlatno doba švedske kinematografije