Zagreb, osim što je glavni grad jedan je od najčešće snimanih hrvatskih gradova, pa je bilo prirodno DVD kompilaciju arhivskih snimki posvetiti upravo Zagrebu. Hrvatska kinoteka (Hrvatski državni arhiv) izdala je DVD Zagreb na filmu 1915.-1945. I dio, a uz promociju tog DVD-a odlučili smo gledateljima pokazati kako su Zagreb tog doba vidjeli redatelji dugometražnih igranih filmova.

Prijeratni snimatelji su, uz uobičajene filmove čiji je cilj bio dati pregled zagrebačkih znamenitosti, snimali raznolike događaje i „neznamenitosti“ Zagreba (kavanu Corso, vojnu paradu, Savsko kupalište, Velesajam, auto moto utrke, skijanje usred grada itd.) pa zbog toga gledanje te DVD kompilacije svakako nije monotono iskustvo.

Dugometražni filmovi iz ciklusa obrađuju po jedno razdoblje Zagreba u prvoj polovici dvadesetog stoljeća. Sto minuta slave prikazuje Zagreb na početku stoljeća. Glembayevi se, prema vremenskoj oznaci u Krležinoj drami, događaju 1913., a Tko pjeva zlo ne misli, sudeći prema ratu u Abesiniji koji Franjo koristi kao izgovor da bi mogao pobjeći do Žnidaršića, događa se 1935. ili 1936. Mnoge lokacije ponavljaju se u arhivskim snimkama Zagreba i u ovim filmovima. Tako je Oktavijan Miletić snimio razigranu mladež na, danas nepostojećem, savskom kupalištu u filmu Komadić savske sezone i ljepote Maksimira u filmu Maksimir i zoološki vrtić. Četrdeset godina poslije Krešo Golik je u Tko pjeva zlo ne misli snimio manje razigrana Fulira kako se na savskom kupalištu pokušava sakriti od Franje, a Miletićev prazni maksimirski paviljon napunio je rasplesanim izletnicima.

S obzirom da je Gornji grad u to doba bio znatno življi nego danas, prijeratni snimatelji nisu ga snimali toliko često koliko je bilo očekivati. To su „ispravili“ redatelji filmova ovoga ciklusa snimivši mnoge scene upravo na Gornjem gradu. Tamo žive Golikovi Šafraneki, u Basaričekovoj 11, koja je i danas nastanjena, s dvorištem identična izgleda. Vrdoljakovi Glembayevi žive u vili Galić pokraj Vinogradske ulice koja glumi gornjogradsku vilu. Matanićevi Slava Raškaj i Bela Čikoš žive u Gundulićevoj ulici pokraj ulaza u Botanički vrt, ali dvorište njihove zgrade pripada tuškanačkoj vili Bobočaj – Gvozdanić.

Unatoč produkcijskoj ambicioznosti i skupom snimanju povijesnih scena u eksterijeru, Golik i Vrdoljak nisu bježali od takvih prizora. S obzirom da su glavni likovi Tko pjeva zlo ne misli „obični ljudi“, njegove lokacije su „narodske“. Poznate su scene izleta u Samobor i sajma na samoborskom Anindolu, zatim posjete savskom kupalištu te izlaska u, malo mondeniji, maksimirski paviljon. Sukladno svome gospodskom ambijentu, Glembyjevi se snimaju na Gornjem gradu, Trgu bana Jelačića, Zrinjevcu, Oktogonu, Mirogoju, u zgradama Sveučilišta i HAZU-a itd. Sto minuta slave rijetko izlazi u gradske eksterijere. Da ne bi pomislili da su u pitanju samo skromnija producentska sredstva nekad i danas, evo Matanićevih riječi kojim objašnjava produkcijske poteškoće u snimanju povijesnih eksterijera svojeg filma: Danas je jako teško snimati bez ekstremno puno para gradske scene, jer je svaki stanar stavio svoju satelitsku antenu, napisao svoj grafit te objesio svoje prljave gaće ispod prozora. (Juraj Kukoč)