Temelj Dogme 95, filmskog manifesta koji su 1995. potpisala četiri danska redatelja (Lars Von Trier, Thomas Vinterberg, Søren Kragh Jacobsen, Kristian Levring), nalazi se u dijelu manifesta nazvanom Zavjet čistoće, u kojem se proskriptivno određuju pravila filmskog stvaranja, uglavnom temeljena na zabranama. Pravila se odnose na tehnička ograničenja (zabrana uporabe stativa za kameru, posebnog osvjetljenja, mijenjanja izgleda lokacije snimanja, naknadnog umetanja glazbe i zvukova, optičke obrade i filtara) i na siže (zabrana površne akcije, žanrovskog filma, vremenskih i zemljopisnih udaljavanja). Sva ta pravila, stvorena da filmu daju što veću dozu pročišćenosti, neposrednosti i realističnosti, vidimo na djelu u von Trierovu filmu Idioti, kao i u ostalim Dogminim filmovima (Festen Vinterberga, Mifune Jacobsena, The King is Alive Levringa). Ali, činjenica da Dogmini redatelji pravila često zanemaruju, dovoljno govori o tome da ona, sama po sebi, nisu bit Dogminih filmova. Pravila su samo izraz težnje k određenom cilju, a ne ultimativna obveza. Cilj je vidljiv u sadržaju filmova, potpuno emocionalno pročišćenom. Dogmini filmovi su pravi emocionalni potresi tijekom kojih se gledatelj u potpunosti suživljava s likovima dramatičnih sudbina - ima dojam da život curi s ekrana. Idioti su upravo takav film koji će vam, ako se uspijete priviknuti na njegov osiromašen, sirov i kaotičan stil, omogućiti da budete ne samo svjedok nego i sudionik dramatične, iskrene i uznemirujuće ljudske priče. (Juraj Kukoč)