19. kolovoza prošle godine šezdesetosmogodišnji britanski redatelj Tony Scott (koji je većinu svojih igranih filmova snimio za američke producente) skokom s velikog Vincent Thomas mosta u luci Los Angelesa okončao je život iz još nepoznatih razloga
Mlađi brat cjenjenijeg Ridleya Scotta počeo se baviti filmom upravo u bratovljevoj producentskoj kući koja je ponajviše proizvodila reklame. Istodobno s njim i s još nekoliko britanskih autora odgojenih na realizaciji reklama, a kasnije istaknutih redatelja igranih filmova, pozvan je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća u Hollywood, jer su neki američki producenti, a ponajviše Jerry Bruckheimer željeli unijeti promjene u američku komercijalnu produkciju koju su u tom trenutku držali previše konvencionalnom.
Prvijenac Tonyja Scotta u Hollywoodu, originalni film strave Glad (The Hunger, 1983.) s vrlo zanimljivom glumačkom podjelom – Catherine Deneuve, David Bowie i Susan Sarandon ipak nije bio dobro prihvaćen ni od kritike niti od publike, iako je kasnije postao kultnim filmom. Zato se redatelj privremeno vratio reklamama i video-spotovima, ali mu je sljedeći igrani film Top Gun (1986.) postigao izvanredan uspjeh na blagajnama, a i odigrao presudnu ulogu u pretvaranju mladog protagonista Toma Cruisea u veliku glumačku zvijezdu. Ipak niti taj film nije pretjerano oduševio kritiku, pa je Scott do kraja karijere češće postizao komercijalne uspjehe nego povoljne recenzije koje su prema njemu bile nerijetko i strože no što je stvarno zaslužio, predbacujući mu najčešće da pati od vizualnih efekata i kratkih rezova kojima postiže frenetičan ritam, zaboravljajući pritom na stvaranje kompleksnijih karaktera i uvjerljivijih postupaka nositelja radnje.
Dani grmljavine (Days Of Thunder, 1990.) jedan je u nizu komercijalnih uspjeha, blizak Top Gunu po atraktivnosti ambijenta (ovdje automobilskih utrka umjesto mlažnjaka), strukturi fabule i tipu mladog samouvjerenog, ali na svom području vrsnog protagonista kojeg i opet tumači Tom Cruise. No, i ovdje kao i u ostalim Scottovim filmovima očito je da su njegovi junaci (dijelom zahvaljujući i vrlo dobrom izboru glumaca, ali i redateljevoj suradnji s njima) ipak životno uvjerljivi čak i onda kada su njihove osobnosti podređene akciji. Tako je vidljivo da i Tom Cruise, a i Nicole Kidman kao nešto starija, viša i iskusnija žena koja time zadobiva znatan utjecaj, nisu samo celuloidni ljepotani nego i dobri glumci, a posebno svojom interpretacijom nekadašnjeg vozačkog asa koji protagonistu prenosi znanja impresionira Robert Duvall.
U uspjelom špijunskom trileru Špijunska igra (Spy Game, 2001.) akcija je čak podređena odnosu dva istaknuta glumca. Robert Redford u ulozi umirovljenog agenta nastoji protiv političkih igara i odluka spasiti nekadašnjeg učenika (Brad Pitt) iz kineskog zarobljeništva, a napetost proizlazi više iz onoga što protagonisti smjeraju nego što čine. Da bi to bilo maksimalno zanimljivo Tony Scott svoje umijeće stvaranja vizualnih atrakcija i uporabe glazbe vrlo funkcionalno koristi za stvaranje dojmljive atmosfere i napetog iščekivanja. Treći film kojim se Filmski programi prisjećaju ovog nerijetko podcijenjena britanskog redatelja brojnih uspješnica Otmica u metrou 123 (Taking of Pelham 123, 2009.), pretposljednji je Scottov film i treća ekranizacija pomalo bizarne priče o otmici vlaka podzemne željeznice. Prvu verziju uspješno je 1974. režirao Joseph Sargent, a neposredno prije Scottova filma napravljena je i TV-adaptacija. Ono po čemu se Scottova verzija ponajviše razlikuje nije toliko njegova sposobnost stvaranja napetosti i uzbudljivih akcijskih scena nego to što je svo svoje veliko umijeće u tim elementima podredio zanimljivosti odnosa između vođe otmičara (John Travolta) koji traži veliki novac za oslobađanje talaca koje je zarobio u vlaku i čovjeka koji s njim pregovara (Denzel Washington) i koji za razliku od prethodnih verzija nije policajac nego službenik podzemne željeznice, običan čovjek koji u sebi otkriva neslućene sposobnosti da se suoči s izvanrednom pogibelji.
Zato i ovaj kratki izbor može poslužiti gledatelju da vidi kako Tony Scott nije bio samo manje talentiran brat velikog Ridleya ili vješt realizator hitova u kojima akcija potiskuje u pozadinu ljude koji su njome zahvaćeni nego i autor koji je kroz priče u kojima ima i akcije i zanimljivih ljudskih sudbina nastojao ostvariti vlastiti filmski svijet. (Tomislav Kurelec)