Grad u kojem će se roditi najveće talijanske producentske kuće nijemog
razdoblja, grad u kojem će djelovati ljudi koji su u najranijoj filmskoj
povijesti ostvarili ondašnje najveće svjetske uspjehe talijanskog filma

Za razliku od povijesti nekih drugih umjetnosti, filmska ima precizan datum
nastanka, čak i mjesto. Bilo to pravedno ili ne svi mjesto i vrijeme nastanka
filma smještaju u Pariz 18. prosinca 1895. Čak se znaju i roditelji: Francuzi,
braća Lumičre. No, povijest je mogla biti i drugačija da je inžinjeru, rođenom u
Torinu 14. ožujka 1865. pod imenom Filoteo Alberini, besprijekorno radio njegov
izum nazvan Kinetografo Alberini, koji je registrirao 11. studenog 1985.
Ipak, taj Torinez, stanovnik središta Piemonta autor je prvog talijanskog
igranog filma La presa di Roma ili La breccia di porta Pia iz
1905. kojem je tema ulazak jedinica kralja Vittoria Emanuella u Rim 20. rujna
1870.

Bez obzira što zbog tehničkih poteškoća Alberinijeva izuma Torino nije postao
službenim mjestom rođenja filma, postao je gradom za kojeg su vezani neki bitni
počeci talijanske kinematografije, gradom u kojem će se roditi neke najveće
talijanske producentske kuće nijemog razdoblja i, naravno, gradom u kojem će
djelovati ljudi koji su u najranijoj filmskoj povijesti ostvarili ondašnje
najveće svjetske uspjehe talijanskog filma.

Upravo su u Torinu Arturo Ambrosio i Roberto Omegna 1904. snimanjem prvih
filmskih novosti započeli stvaranje dokumentarizma, dok je samo tri godine
kasnije Giovanni Papini u torinskoj La stampi, u svibnju, objavio jedan
od prvih teorijskih tekstova o novom mediju čija je tema bila filozofija i film.
Šest mjeseci kasnije, u prosincu, slavni talijanski pisac Edmondo de Amicis
objavljuje tekst Cinematografo cerebrale u L'illustrazione italiana.

Ipak, filmska proizvodnja i uspjesi ono je što se računa. Prvi veliki, svjetski
uspjeh talijanske kinematografije vezan je ponovo za čovjeka rođena i umrla u
Torinu. Luigi Maggi (1896.-1946.) ostvario je već 1908. povijesnim spektaklom
Posljednji dani Pompeja (Gli ultimi giorni dei Pompei) prvi svjetski uspjeh
talijanskog filma. Bio je to prvi u nizu djela na tu temu, ali istodobno, što je
još važnije, začetak tzv. zlatnog razdoblja u povijesti talijanske
kinematografije koji traje sve do 1916. i u kojem će talijanska kinematografija
biti jednom od vodećih svjetskih filmskih velesila.

To razdoblje završava jednim od najvećih i, možda, najutjecajnijih filmova rane
kinematografije. Njegov redatelj i autor preminuo je u Torinu 1959., a djelo
kojim je ušao u svjetsku filmsku povijest jest Cabiria. Redatelj je
poznat kao Giovanni Pastrone ili Piero Fosco. Golem broj statista, nevjerojatna
scenografska rješenja i pustolovna priča nabijena povijesnim repertoarom s jedne
i emocijama s druge strane, postali su zaštitni znakovi onoga što su kritičari i
povijesničari nazvali gigantizmom. Ipak, jedan od motiva po kojem je film postao
poznat, Pastrone duguje Poljaku – Henryku Sienkiewiczu i Talijanu Enricu
Gauzzoniju koji je dvije godine prije ekranizirao ovaj roman. Naravno, misli se
na motiv Ursa i Lighye, koji je u Cabiriji prerastao u motiv Macistea i naslovne
junakinje filma. Možda upravo taj odnos – nezaštićene, naivne djevojke i
snagatora koji trga lance, ironično koristi i Federico Fellini u odnosu
Gelsomine i Zampana. Bilo kako bilo, Maciste je vrlo brzo postao jednim od prvih
velikih filmskih likova, a da snovi postaju realnost osvjedočio se njegov
utjelovitelj – lučki radnik sa dokova Genove – Bartolomeo Pagano.

No, Pastrone je dužan još nekom – nevjerojatnom Španjolcu Segundu de Chomónu
koji je 1912. stigao u Italiju i pomogao Pastroneu u konstrukciji kolica za
kameru kojom se postigla nevjerojatna dubina prostora i kontinuiranost njegova
prikazivanja. Samo dvije godine kasnije njegova kratka animirana lutkarska
sekvenca ponovo će biti bitnim dijelom Pastroneova filma.

Iako Torino nije postao rodnim mjestom filma, do 1916. ako ste bili u Torinu
bili ste u centru filmskih zbivanja. Neki tvrde da je slavni David Wark Griffith
imao svoju kopiju Cabirie. Tog su mišljenja i dvojica braće iz okolice Pise –
Vittorio i Paolo Taviani u filmu Good Morning, Babylonia. (Dario
Marković)