U Sorentinovom filmu sve se odigrava u opsesivnoj igri polariteta autokontrola/trasgresija, a može se osjetiti i utjecaj Kieślowskog u specifičnu traganju za moralnom sigurnošću



Rođen u Napulju 1970, započinje novi život - umjetnički - kao uspješan scenarist, sjajne biografije. Stiže vrijeme prvoga dugometražnog filma, L’uomo in piu’ /Suvišan/ (Italia 2001), govori o dvjema paralelnim propastima u Napulju osamdesetih godina.


Pjevač Tony Pisapia (Servillo) i nogometaš - branič Antonio Pisapia (Renzi) obojica žrtve iluzija: prvi kroz kokain i ljubav prema mladim djevojkama, proganja vječnu mladost; drugi ne prihvaćajući loše fizičko stanje svojih nogu traži egzistencijalni iskup u uzaludnu nastojanju da postane trener. Ista prezimena, slični životi, simbolični paralelizmi, provale u maštarsku kinematografiju. Portret jedne prljave stvarnosti izbrušene na previše strana da bi izgledala moralna pa čak i samo banalna. Utjecaj Kieślowskoga vrlo je vidljiv: bilo u stilističkim prizvucima, bilo u nekoj vrsti napetosti spram moralnih prisila.


Prolaze tri godine, u svom drugom dugometražnom filmu Sorrentino mijenja i žanr i stil: naslov je Le conseguenze dell’amore/Poljedice ljubavi/ ( Italia 2004) uvijek s vjernim Tonijem Servillom i Oliviom Magnani, Andrianom,Ganninijem, Raffaeleom Pisu postiže velik uspjeh kod publike te kod kritike.


Mafijin računovođa Titta Di Girtolamo (Servillo) zaljubljuje se u šankericu (Magnani) hotela u kojem živi: slijedit će greška prema “poslodavcima” i odluka o pasivnu prihvaćanju kazne. Ponovo je redateljeva pažnja skoncentrirana na mučno stanje mentalnog zatvora u koji se glavni lik samozatočio. “Volim ne-mjesta, kao hotel u kojem se samozatvorio Titta, kao i snimanje nevidljivih mentalnih zatvora u kojima živimo” - izjavio je Sorrentino. Ponovno u jednom filmu sve se odigrava u opsesivnoj igri polariteta autokontrola/trasgresija, može se osjetiti utjecaj Kieślowskog u specifičnom traganju za moralnom sigurnošću. (Gabriele Barrera, novinar, filmski kritičar Sncci/Fipresci; suradnik Duellanti, Best Movie, Maxim Italia, Nick Film TV, Cinecritica, autor slijedećih eseja i knjiga: Da Umberto D a Europa 51, 2000, Mario Bava. La Bella e la Bestia, 2002, L’eccesso della visione, 2003)