Danas priznat kao jedan od velikana horora, Wes Craven imao je niz poteškoća u početku karijere. Iako su mu prvi filmovi Zadnja kuća nalijevo i Brda imaju oči pokazivali inventivnost i originalnost u žanru filma strave, to je prepoznao ipak relativno uzak krug ljubitelja koji su ih smatrali kultnim ostvarenjima



Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je osiromašen i gotovo propao nastojeći tri godine naći novac za realizaciju Strave u ulici brijestova (A Nightmare on Elm Street) inspirirane novinskim člankom o djeci na Tajvanu koja su umirala u teškim mukama tijekom noćnih mora. No, sve se promijenilo kada je 1984. taj projekt prihvatila kompanija New Line Cinema. Film je postigao senzacionalan komercijalan uspjeh, a i afirmirao Cravena kao autora koji je obogatio film strave. Iako su snovi i noćne more i do tada bili česti žanrovski rekviziti, on im je dao nov značaj, jer monstruozni ubojica Freddy Krueger živi u noćnim morama mlade djevojke i iz njih ulazi u stvarni svijet čineći strašne zločine kao kaznu za ono što su njemu učinili predstavnici generacije njezinih roditelja. Jezu je posebno izazivao način na koji se običnim ljudima u gotovo svakodnevnim situacijama počinju događati grozote koje najčešće čine bića sličnija čudovištima nego ljudima. Uz to Craven je film obogatio generacijskim jazom, kontrastima između sna i jave, privida i stvarnosti, svijeta koji poznajemo i drugih mogućih svjetova, straha i duhovitosti s mnogo crnog humora. Ti su elementi vidljivi u većini njegovih filmova, iako su u brojnim nastavcima Strave u Ulici brijestova dijelom nestali, a dijelom bili potisnuti u pozadinu, jer ih je potpuno nadvladao zastrašujući, a istodobno i iznimno popularni Freddy Krueger. No, ti su nastavci snimani po želji producenta New Linea čiji su čelnici otvoreno priznali da je njihova kompanija opstala zahvaljujući Kruegeru. Craven međutim nije mnogo sudjelovao u tom poslovnom pothvatu koji je koristio likove koje je on izmislio, jer je jedino za Stravu u Ulici brijestova 3: Ratnici snova (A Nightmare on Elm Street 3: Dream Warriors, 1987.) napisao scenarij i bio joj producentom. Čitavu tu Krueger-maniju okončao je vrlo zanimljivom Novom noćnom morom (Wes Craven's New Nightmare, 1994.), svojevrsnim „filmom u filmu“ koji ispituje utjecaj horora na publiku u priči o Freddyju kao sredstvu pomoću kojeg demonske sile iz drugog svijeta nastoje pokoriti Zemlju, a spasiti je mogu tvorci prve Strave tako da ga vrate u film i tako unište. Zato se ovdje pojavljuju i glumci iz tog prvog dijela, te producenti i sam Craven.

Tek nakon tog svođenja računa sa samim sobom i prethodnim razdobljem Craven je bio spreman za novu autorsku fazu u kojoj je izvanredan uspjeh postigao Vriskom (Scream, 1996.), sjajnom kombinacijom groze i komike, rijetkom u okvirima žanra. Uz to film može oduševiti i duhovitim reinterpretacijama najpopularnijih sekvenci iz povijesti filma strave koje i pored česte parodičnosti ili ironije pokazuju veliku autorovu ljubav prema tom žanru. Slične su odlike i sljedeća dva nastavka - Vriska 2 (Scream 2, 1997.) i Vriska 3 (Scream 3, 2000.) koje ćemo također vidjeti u ovom ciklusu, a koliko su Cravenu bili važni Vriskovi pokazalo se kada je jedanaest godina nakon trećeg nastavka snimio i četvrti kao svoj zadnji film.

Iako je bio pasionirani ljubitelj horora i s užitkom režirao djela tog žanra, Cravena su ipak zanimali i drugačiji filmovi, ali mu se – kao i mnogim popularnim glumcima filma strave – desilo da postane zatočenikom žanra i da se o njemu razmišlja isključivo kao o specijalistu filma strave. A kako je takav odnos prevladavao ne samo kod gledatelja nego i kod producenata, to mu je trebalo dvadesetak godina bezuspješnih pokušaja da bi konačno dobio priliku ekranizirati istinitu dramu žene koja je uvela glazbeni odgoj u srednje škole East Harlema, oduprijevši se mnogim otporima i na kraju čak sa svojim učenicima stigla do Carnegie Halla. Bila je to Glazba moga srca (Music of the Heart, 1999.) za koju je interpretatorica glavne uloge Meryl Streep osvojila nominacije za Oscara i Zlatni globus, a jedan od najpopularnijih američkih filmskih kritičara, danas pokojni Roger Ebert napisao da je Craven tim filmom „pokazao kako jednako lako može dovesti Meryl Streep u Carnegie Hall kao i fantoma u operu“. (Tomislav Kurelec)