"Svaki od nas hrvatskih autora ima neki svoj svijet, neki planet Malog
princa, ali taj je dovoljan za šetnju od sat i pol vremena" – jetko je
prokomentirao duhovnu razinu domaće kinematografije Zvonimir Berković u nedavnu
intervjuu Nacionalu. Istom je prigodom izjavio kako se – da mu se pruži
mogućnost da počne karijeru iznova – više nikad ne bi bavio režijom, a njegovi
dobri znanci pamte kako je često umanjivao značaj vlastitih filmova nasuprot
političkih kolumni, koje su ga u proteklih desetak godina promovirale u
svojevrsnu hrvatsku intelektualnu savjest.

Samo četiri filma u dva i pol desetljeća zbilja nije puno. Možda bi ih bilo i
više da se tijekom sedamdesetih, nakon angažmana u 'Hrvatskom tjedniku',
nije našao na nevidljivoj 'crnoj listi' partijskih egzekutora u kulturi?. A
možda i ne bi. Svoje je urednike izluđivao beskrajnim prekrajanjem i
cizeliranjem svakog pasusa te produžavanjem roka predaje do trenutka kada se
materijale već slalo u tiskaru. Te su ga osobine karakterizirale i kao filmskog
redatelja. Scenarij Putovanja na mjesto nesreće navodno je već bio
spreman za realizaciju, no Berković je u zadnji čas razmjerno zaokruženu priču,
s klasično profiliranim protagonistima, pretvorio u modernistički filmski esej,
otvorene dramske strukture. Ljubavna pisma s predumišljajem gotovo nisu
ni snimljena, jer je redatelj mjesecima neutješno jadikovao da je jedino
nedostižna Catherine Deneuve u stanju odigrati njegovu junakinju. Snimanje, pak,
Kontese Dore pretvaralo se u noćnu moru, jer se autor svako jutro
pojavljivao s nepreglednim količinama papira, na kojima je pribilježio nove
ideje za već realizirane kadrove i scene.

Krajnja suprotnost redateljima koji još i prije no što snime prvi kadar imaju
gotov film 'u glavi', Berković je zasigurno imao puno sreće kada je usprkos svim
predomišljanjima i produkcijskim lutanjima uspio napraviti tako fina ostvarenja.
Zamislite samo hrvatsku kinematografiju bez njegovih filmova?! Ne bismo znali da
se građanski sloj može ponašati tako sigurno i neusiljeno kao u filmu 'Rondo'!
Ne bismo ni pomislili da je inače ukočena hrvatska kultura u stanju iznjedriti
tako rafiniranu i šarmantnu melodramu kao što su 'Ljubavna pisma s
predumišljajem'! A 'Kontesa Dora' oživjela je povijesne likove za koje smo bili
uvjereni da su ih domaće televizijske serije nepovratno okamenile! Možda je i
Berkovićev filmski opus samo planet Malog princa, no njim se isplati šetati malo
više od sat i pol. (Nenad Polimac)