Redatelj, scenarist, producent i montažer. Diplomirao je na Guwahati sveučilištu, a potom završio postdiplomski filmske režije na indijskom filmskom i televizijskom institutu. Prve filmove snima sredinom sedamdesetih godina. Isprva kratkometražne i dokumentarne filmove dok prvi dugometražni igrani film Aparoopa režira 1982. godine. Ovu je melodramu tematski smjestio u rodni Assam, a to radi i u slijedećim filmovima baveći se socijalnim temama. Slijede drama Papori (1986.) i Halodhia Choraye Baodhan Khai (The Catastrophe, 1987.) koji mu je donio Srebrnog leoparda na međunarodnom filmskom festivalu u Locarnu 1988. godine te nagradu za najbolji film nacionalnih filmskih nagrada u Indiji iste godine. Povremeno režira filmove i serije za televiziju. Progovarajući o problemima lokalnih sredina u filmu Banani (The Forest, 1989.) dotiče se teme ilegalne sječe šuma, a obrazovanja u Firingoti (The Spark, 1992.). Hkhagoroloi Bohu Door (It's a Long Way to the Sea, 1995.) donio mu je Zlatni lotus, nacionalnu filmsku nagradu 1995. godine.
Slijede Kukhal (The Price of Freedom, 1999.), Konikar Ramdhenu (Ride on the Rainbow, 2003.) i Tora (Tora's Love, 2005.), a potom snima prvi film na hindi jeziku Maine Gandhi Ko Nahin Mara (2005.). Godine 2007. režirao je Har Pal koji zbog određenih problema nije izašao na tržište. Nakon sudjelovanja u omnibusu indijskih redatelja Mumbai Cutting (2011.) snimio je Baandhon (Waves of Silence, 2012.).