Redatelj i scenarist dokumentarnih i animiranih filmova. Upisao je medicinski fakultet u Zagrebu, no nikad ga nije završio. Tijekom studija piše reportaže za Večernji list, a filmsku karijeru počeo je 1949. kao redatelj nastavnih filmova u poduzeću Nastavni film (1958. se preimenovalo u Zora film) u Zagrebu (npr. Pšenična snijet, 1949., Zlato i srebro Zadra, 1953., Mozaik /Eufraziana/, 1955.). Potom je realizirao dva dokumentarna filma o dječjim crtežima (Moj dom, 1958. i Rat koji još traje, 1959.) i seriju edukativnih crtanih filmova (Prometni znaci – ulični junaci, 1958., nagrađen na festivalima u Puli, Veneciji i Mar del Plati, Instrument čarobnjak i Nisu znali jer su mali, oba 1960., Tri junaka i Luda graja zbog tramvaja, oba 1962.). Od 1958. režirao dokumentarne filmove, među kojima se osobito istaknuo Kamera 300 (1958.) o pioniru kinematografije na Balkanu Miltonu Manakiju (nagrada za scenarij u Beogradu), Pogreb Štefa Halačeka (1960.) po motivima slikara naivaca (Zlatna medalja Beograd), Plameni cvijet (1962.) o Ivi Loli Ribaru (Zlatna medalja Beograd) i Švapski adet und Bosnische vilajet (1962.) o sukobu dvaju svjetova u Sarajevu nakon austrougarske okupacije 1878. Godine 1959. za Zora film režirao uspjelo lutkarsko ostvarenje Srce u snijegu (nagrađen u Beogradu), a 1960. uključio se u Zagrebačku školu crtanog filma kao redatelj koji je za projekte angažirao crtače i animatore. Istaknuo se filmovima Dva puža (1960.), Sanjar (1961.), Luda noga (1965.) nagrađen u Pragu, Tolerancija (1967., sa Z. Grgićem) nagrađen u Berlinu, Maska crvene smrti (1969., s P. Štalterom) nagrađen Zlatnom medaljom Beograd, te u Mamaji, Atlanti i New Yorku, Pozivnica i Putovanje (oba 1970.), Vrata (1971., sa N. Dragićem) nagrađen Srebrnom medaljom Beograd, Kameleon (1975.), Kentaur (1977.) i Slijepi Orfej (1980.). Od početka šezdesetih režirao crtane filmove za producente iz raznih središta bivše Jugoslavije šireći iskustva Zagrebačke škole crtanog filma (npr. Znanje za putovanje, 1962., za Sutjeska film, Bosna i Hercegovina, Phoenix, 1963., za Dunav film, Vojvodina, Vodač, 1964., za Vardar film, Makedonija, Artist, 1964., 1 + 1 = 3, 1967., sa Zdenkom Gašparovićem, Kovček, 1968., sa Z. Grgićem, Pygmalion, 1971., i dr. za Viba film, Slovenija). Radio je također i za inozemne producente (Njemačka, Poljska, Švicarska).