Elia Suleiman

28.07.1960, Nazaret, Izrael

 

Director

Palestinski filmski redatelj i glumac. Najpoznatiji je po filmu Božanska intervencija iz 2002., modernoj tragikomediji o životu pod okupacijom u Palestini koja je osvojila nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu 2002. godine. Sulejmanov filmski stil često se uspoređuje sa stilom Jacquesa Tatija i Bustera Keatona zbog njegove poetične međuigre između "burleske i trezvenosti". Oženjen je libanonskom pjevačicom i glumicom Yasmine Hamdan.

Između 1982. i 1993. Suleiman je živio u New Yorku, gdje je korežirao film Introduction to the End of an Argument (1990) i Homage by Assassination, oba osvojila brojne nagrade.

Homage by Assassination je dnevnički film koji kritizira Zaljevski rat 1991. putem sučeljavanja višeslojnih osobnih anegdota i identiteta. Film nudi lucidan portret onoga što su Ella Shohat i Robert Stam nazvali "kulturnom bestjelesnošću", koja se očituje u "višestrukim neuspjesima komunikacije", koji odražavaju proturječja "subjekta dijaspore".

Godine 1994. Suleiman se preselio u Jeruzalem i počeo predavati na Sveučilištu Birzeit na Zapadnoj obali. Povjerena mu je zadaća razvoja Odsjeka za film i medije na sveučilištu uz financijsku potporu Europske komisije. Godine 2008. postaje profesor na European Graduate School u Saas-Feeu. Nastavlja gostovati na drugim sveučilištima diljem svijeta.

Godine 1996. Suleiman je režirao Chronicle of a Disappearance, svoj prvi dugometražni film. Osvojio je nagradu za najbolji prvi film na Venecijanskom filmskom festivalu 1996. godine.

Godine 2002. Sulejmanov drugi dugometražni film, Božanska intervencija, podnaslovljen Kronika ljubavi i boli, osvojio je nagradu žirija na Filmskom festivalu u Cannesu 2002. i nagradu međunarodne kritike (FIPRESCI), također primivši nagradu za najbolji strani film na Europskih nagrada u Rimu.

Treći film u njegovoj trilogiji zove se The Time That Remains, koji se natjecao na filmskom festivalu u Cannesu 2009. godine. Suleiman je osvojio nagradu Crni biser za najbolji bliskoistočni narativni film na Bliskoistočnom filmskom festivalu u Abu Dhabiju 17. listopada 2009. godine. Film je osvojio nagradu kritičara Udruge argentinskih filmskih kritičara na Međunarodnom filmskom festivalu u Mar del Plati.

Njegov film, To mora biti raj, natjecao se na Filmskom festivalu u Cannesu 2019., a svoju sjevernoameričku premijeru imao je na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu 2019.

U svom filmu iz 1998., Arapski san, Suleiman autobiografski istražuje pitanja identiteta, izražavajući sljedeće: "Nemam domovinu da bih mogao reći da živim u egzilu... živim u postmortem... .svakodnevni život, svakodnevna smrt". Suleiman je također producirao kratki film 1997., pod naslovom Rat i mir u Vesoulu.

Godine 2000. objavio je 15-minutni kratki film Cyber ​​Palestine koji prati suvremenu Mariju i Josipa dok pokušavaju prijeći iz Gaze u Betlehem. Bio je dio žirija od devet osoba za filmski festival u Cannesu 2006. godine.

Filmografija


Filmovi redatelja

Posveta atentatom

(Homage by Assassination, Palestina, 1992)

Režija: Elia Suleiman
FOTOGRAFIJA: Juan Cristóbal Cobo
Sadržaj:

Palestinski redatelj piše scenarij u svom stanu u New Yorku tijekom Prvog zaljevskog rata. Koliko god se pokušavao izolirati od vanjskog svijeta, slike prošlih ratova na Bliskom istoku vraćaju se da ga progone.

boja, 23'
Vidi cijeli program