ULOGE:
Jørgen Leth,
Kim Larsen,
Andy Warhol

SCENARIJ:
Ole John

FOTOGRAFIJA:
Dan Holmberg

MONTAŽA:
Kristian Levring

Sadržaj:

Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća ugledni danski dokumentarist, antropolog, prozaik i pjesnik Jørgen Leth uputio se s cijenjenim švedskim snimateljem Danom Holmbergom u Sjedinjene Američke Države. U to se vrijeme činilo da one doživljavaju renesansu, te su dvojica filmaša željela dokumentirati tadašnju američku stvarnost. No ne samo to, nego i svoje dojmove o toj stvarnosti, određene događaje, gradove, neke prepoznatljive 'američke' pop-kulturne lokacije u njima ili na periferiji, kao i ljude koji su predstavnici određenih etničkih i klasnih društvenih skupina, te ako je i koliko moguće njihove misli i osjećaje.

Prema njegovim vlastitim riječima, Leth je motiv za realizaciju ovog filma vidio i u tome što je njemu i velikom broju njegovih sunarodnjaka, a možda i dobrom dijelu Europljana te građana ostatka svijeta, Amerika tada bila daleka, strana i nerazumljiva, no prema vani je emanirala specifičnu kulturu koja se odražavala i u svakodnevici ljudi na njezinim ulicama i cestama, kao i u određenim detaljima iz njihovih života. Leth i Holmberg su neumorno špartali Amerikom, od New Yorka i Key Westa na Floridi preko Doline spomenika u Arizoni i grada Lubbocka u Teksasu do Manhattan Beacha u Kaliforniji i Santa Fea u Novom Meksiku. 

Konačni rezultat je izuzetno zanimljiv i intrigantan dokumentarac, dijelom eksperimentalni kolaž svojevrsnih razglednica ili vinjeta u kojima su Leth i Holmberg zabilježili mnoštvo detalja. Od pipničara u vrlo popularnom njujorškom restoranu Sardi´s, koji pred kamerom pripravlja nekoliko koktela, preko vijorenja američke zastave na više lokacija većinom na jugu te naftne bušotine i surfera koji u specifičnoj pozi pozira oslonjen na dasku, do osobe koja sjedeći na torbi stopira na autoputu br. 8 nedaleko Tucsona u Arizoni i nekoliko njujorških taksista koji se predstavljaju autoru.

Tu su i neizbježni zalasci sunca nad pustinjskim krajolicima i neboderima Velike Jabuke, kadrovi s tipičnim američkim restoranima uz cestu, baš kao i skromnih prašnjavih kućica negdje u Novom Meksiku te boca whiskeyja Old Turkey s dopola punom čašom i cigaretom u pepeljari.

Iako je Leth poznat i po kratkom crno-bijelom 12-minutnom filmu Savršeno ljudsko biće, koji Lars von Trier drži ne samo sjajnim ostvarenjem, nego i najsavršenijim filmom ikad realiziranim, upravo je 66 američkih prizora možda i najpoznatije redateljevo djelo. Ne toliko kao cjelina, nego ponajviše zbog jedne scene koja je ujedno i najdulja u filmu, a u kojoj glasoviti američki slikar, dizajner i filmski autor rusinskog podrijetla Andy Warhol odmotava i jede hamburger.

U jednom razgovoru Leth je pojasnio da je duljina te scene posljedica slučajnosti, odnosno nedovoljnog razumijevanja između njega i Warhola. A francuski filmaš, književnik i multimedijalni umjetnik Chris Marker nastanak filma objasnio je tezom da je Leth odlučio slijediti zahtjev japanske pjesnikinje Sei Shônagon, koja je oko 1000. godine nove ere zapisala da pravi umjetnik mora ´sastaviti popis stvari koje ubrzavaju srce´. Prema Markeru ovaj film predstavlja Lethov popis takvih stvari.

Autor teksta: Josip Grozdanić

boja, 42'