Aguirre, gnjev božji
Aguirre, der Zorn Gottes, igrani, biografski, avantura, Zapadna Njemačka, Meksiko, Peru, 1972
REŽIJA: Werner Herzog
ULOGE:
Klaus Kinski (Don Lope de Aguirre),
Helena Rojo (Inez de Atienza),
Del Negro (brat Gaspar de Carvajal),
Ruy Guerra (Don Pedro de Ursua),
Peter Berling (Don Fernando de Guzman),
Cecilia Rivera (Flores)
SCENARIJ:
Werner Herzog
FOTOGRAFIJA:
Thomas Mauch
GLAZBA:
Popol Vuh
MONTAŽA:
Beate Mainka-Jellinghaus
Sadržaj:
U Peruu 1560. godine, španjolski konkvistadori praćeni robovima Indiosima i predvođeni Gonzalom Pizaroom iz osvojenog Carstva Inka kreću na istok, kroz duboku prašumu. Njihov je cilj pronaći mitski Eldorado, grad navodno izgrađen od zlata. Kad ostanu bez hrane, Pizarro na splavima niz Amazonu pošalje ekspediciju od četrdesetak vojnika predvođenih Pedrom de Ursuom, koji moraju nabaviti hranu te izvidjeti je li Eldorado na vidiku. Zamjenik zapovjednika Ursue je Lope de Aguirre, a na splavi su i Ursuina ljubavnica Inez de Atienza te Aguirreova kći Flores. Nakon što više splavi bude uništeno, a posade dožive i gubitke u ljudstvu, Ursua odluči da se krene natrag Pizarrou, no Aguirre se pobuni. Kad on ljudima obeća veliko bogatstvo u zlatu ako nastave ekspediciju, Ursua bude svrgnut i uhićen, a Aguirre vojnike nagovori da za novog vođu ekspedicije izaberu pretilog i lijenog Fernanda de Guzmana, kojeg proglasi i carem nove zemlje. A kad Aguirre počne maltretirati ostatak ekspedicije, koja se nastavi na samo jednom splavu, jedina koja će mu se usuditi suprotstaviti bit će Inez.
Godine 1973. ovjenčana Njemačkom filmskom nagradom u kategoriji najbolje fotografije (impresivan rad u to vrijeme redateljeva čestog suradnika Thomasa Maucha – Znaci života, I patuljci počinju mali, Fitzcarraldo) te tri godine kasnije nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u kategoriji najuspjelijeg stranog filma, sjajna povijesna pustolovna drama scenarista i redatelja Wernera Herzoga (Srce od stakla, Woyzeck, Nepobjedivi, Kraljica pustinje) prvi je njegov zajednički projekt s ekscentričnim glumcem Klausom Kinskim (Za dolar više, Nosferatu, vampir noći, Otrov crne mambe). Djelo u kojem je Kinski ostvario jednu od svojih najupečatljivijih uloga, u kojem se naslovni lik površno temelji na stvarnoj povijesnoj ličnosti a zbivanja na ekspediciji na Amazoni koju je 1540. godine predvodio španjolski dominikanac i misionar Gaspar de Carvajal, odlikuju minimalistička priča i dijalozi te izuzetno efektno kreiranje vizije psihičke poremećenosti s tragičnim posljedicama, kao i čežnje psihotičnih (auto)destruktivaca za dosezanjem cilja koji je realno nemoguće dosegnuti. Baveći se prodorom zapadne civilizacije u Novi svijet, Herzog stvarni povijesni kontekst koristi za kreiranje semantički univerzalnog i višeslojnog ostvarenja, u kojem divljina i bujnost amazonske prašume istodobno svjedoči o izazovima neistražene prirode i bogatstvu svijeta koji ljude okružuje, kao i o egzistencijalnim stanjima i ograničenosti egzistencije zapadnog čovjeka. Aguirre je tipični herzogovski lik, antijunak razdiran unutrašnjim dvojbama i nemirima, psihotični autodestruktivac ali i zanesenjak kojeg nemogućnost obuzdavanja vlastitih nagona te fanatična želja za ostvarenjem cilja i u pravilu tragične izvanjske okolnosti tjeraju na prelazak granice psihofizičkog integriteta. Tijekom snimanja Herzog i Kinski su se intenzivno sukobljavali, u tolikoj mjeri da su se širile i lažne glasine da je redatelj glumca na pokoravanje svojim zamislima prisiljavao i s puškom u rukama, a bijesni ispadi Klausa Kinskog bili su teško podnošljivi i filmskoj ekipi i domorocima. Snimanje je praćeno brojnim problemima, poput onih da je brojna filmska ekipa bila prisiljena hodati kroz gustu prašumu, plutati na splavima i penjati se po planinama, no isplatilo se, jer je film doživio veliki kritičarski uspjeh te se prometnuo u kultno ostvarenje.
boja, 95'