ULOGE:
Cliff Robertson (Tolly Devlin),
Dolores Dorn (Cuddles),
Beatrice Kay (Sandy),
Paul Dubov (Gela),
Robert Emhardt (Earl Connors)

SCENARIJ:
Samuel Fuller

FOTOGRAFIJA:
Hal Mohr

GLAZBA:
Harry Sukman

MONTAŽA:
Jerome Thoms

Sadržaj:

Četrnaestogodišnji Tolly Devlin i žena koju doživljava kao majku, Sandy, svjedoče teškom premlaćivanju Tollyjeva oca od strane četvorice razbojnika, nakon čega otac podlegne ozljedama. Tolly se zaklinje na osvetu počiniteljima, a kasnije doznaje da je jedini od njih kojeg je prepoznao, Vic Farrar, osuđen na doživotnu robiju. Godine prolaze i Tolly postaje sitni krimnalac, dok Farrar teško oboli te biva smješten u zatvorsku bolnicu. Preobukavši se u medicinara, Tolly uspije doći do njegove samrtničke postelje, a ovaj mu otkrije imena ostale trojice nasilnika koji su ubili njegova oca. Ti zlikovci u međuvremenu su se uspeli na visoke pozicije u mafijaškoj hijerarhiji, u čije redove se pokušava ubaciti i Tolly kako bi izvršio svoj osvetnički zavjet, a istovremeno postaje i tajni policijski doušnik. U svojim nastojanjima upozna i ljubavno se zbliži s nižom mafijaškom 'službenicom' Cuddles…

Početkom 1960-ih nezavisni producent Ray Stark, koji će u tom desetljeću pokrenuti proizvodnju nekih od ključnih filmova razdoblja poput Priče sa zapadne strane, Neprilagođenih, Lolite i Odsjaja u zlatnom oku, predložio je Samuelu Fulleru - koji je do tog vremena stvorio reputaciju režisera i scenarista, nerijetko i producenta, neuobičajenih ratnih filmova i vesterna čiju osebujnost hollywoodski studiji poštuju i uglavnom mu daju odriješene ruke - da napiše i režira film o organiziranom kriminalu temeljen na novinskom članku Josepha F. Dinneena, u to vrijeme jednog od poznatijih novinara crne kronike u Americi (pisao je za The Boston Globe). Fuller je ponudu prihvatio, a osim Dinneenova članka, koji je na špici filma ostao nespomenut, bio je inspiriran i knjigom Evo zločina novinara Rileyja Coopera (također nespomenuta na špici). Pošto je iza produkcije filma stala velika kuća Columbia, Fuller, premda rekosmo toleriran od major studija, ovaj put nije uživao punu autorsku slobodu, pa su tako Columbijini izvršni producenti izbacili otvarajuću scenu sa sindikatom prostitutki. Kao i raniji Fullerovi ratni filmovi, Američko podzemlje režirano je energično i vizualno atraktivno, u njegovom prepoznatljivom 'tabloidnom' (senzacionalističkom) stilu koji efektno povezuje intrigantne i provokativne teme s dinamičnim oblikovanjem punim ekspresivno montiranih krupnih i bližih planova, te sa, za ono vrijeme, smjelim prikazom nasilja. Film je bio izravna najava najsenzacionalnijih ostvarenja Fullerova opusa, Šok koridora i Golog poljupca, a američka filmska Akademija 2000. godine pohranila ga je u svoj prestižni arhiv.

c/b, 99'