ULOGE:
Brad Pitt (Richard Jones),
Cate Blanchett (Susan Jones),
Gael García Bernal (Santiago),
Adriana Barraza (Amelia Hernández),
Kōji Yakusho (Yasujiro Wataya),
Rinko Kikuchi (Chieko Wataya)

SCENARIJ:
Guillermo Arriaga

FOTOGRAFIJA:
Rodrigo Prieto

GLAZBA:
Gustavo Santaolalla

MONTAŽA:
Douglas Crise,
Stephen Mirrione

Sadržaj:

Film se sastoji od četiri isprepletene priče. Priča prva, Maroko. Pastir Abdullah kupuje pušku i kutiju municije od svog sumještanina Hassana Ibrahima kako bi ubio šakale koji mu kolju koze. Abdullah daje pušku dvojici svojih sinova tinejdžera, Yussefu i Ahmedu, i pošalje ih da čuvaju stado. Sumnjajući u priču kako puška ima doseg od tri kilometra, mladići je odluče iskušati, ciljajući prvo na stijene, a nakon toga na autobus na obližnjoj autocesti koji prevozi turiste sa Zapada. Yussefov metak pogađa autobus, teško ranivši Susan Jones, Amerikanku iz San Diega koja putuje sa svojim suprugom Richardom Jonesom…

Priča druga, Richard/Susan. Američki bračni par došao je na odmor u Maroko  kako bi popravio pogoršano bračno stanje. Naime, smrt njihova trećeg djeteta, dojenčeta, značajno je zategnuo odnose među njima. Nakon što Susan biva pogođena u autobusu, Richard zahtjeva od vozača da ih odveze u najbliže selo s liječnikom. Ona ondje prima prvu pomoć, tek toliko da se stabilizira. Ostali turisti neko vrijeme čekaju, ali potom počnu zahtijevati da se pođe dalje, bojeći se novih napada neprijateljski raspoloženih mještana... 

Priča treća, Japan. Chieko Wataya buntovna je i gluha tinejdžerica, traumatizirana nedavnim majčinim samoubojstvom. Ne podnosi oca i mladiće svoje dobi, te je seksualno frustrirana. Počinje se ponašati izazovno i neuspješno pokušava zavesti svog zubara. Potom se zagleda u jednog vršnjaka te pred njim skida gaćice. Nakon toga susreće dvojicu policijskih detektiva koji je počnu ispitivati o ocu, jer istražuju Yasujirov lovački izlet u Maroko. Yasujiro je, naime, strastveni lovac, a tijekom izleta u Maroku darovao je pušku svojem vodiču Hassanu, koji ju je potom prodao Abdullahu…

Priča četvrta. Meksiko. Na jugu Sjedinjenih Država, blizu granice s Meksikom, Meksikanka Amelia sluškinja je u domu Richarda i Susane Jones. Kako su se oni zadržali dulje na putovanju zbog incidenta u Maroku i Susanina stradavanja, Amelia odluči dvoje njihove djece povesti sa sobom na vjenčanje i svadbu svog sina u meksičkom selu neposredno preko granice…

Nakon velikog uspjeha svog prvog američkog filma 21 gram, autorski tandem Alejandro Gonzáles Iñarritu i Guillermo Arriaga otišao je korak dalje u produkcijskom, a na neki način i narativom smislu. Njihov Babel koprodukcija je kompanija iz čak pet zemalja, od kojih je temeljna bila kuća-kći hollywoodskog majora Paramounta, što je omogućilo najveći budžet s kojim je meksički autorski par ikad radio. Već u 21 gramu bili su u prilici angažirati veliku zvijezdu Seana Penna i visoko respektabilna imena poput Naomi Watts i Benicija Del Tora, a u Babelu je najistaknutije glumačko ime bio megazvijezda Brad Pitt, a partnerica mu je bila Australka Cate Blanchett, danas već glumačka legenda. Ipak, u prvi plan iz glumačke ekipe iskočile su dvije do tad međunarodno neznane glumice, Meksikanka Adriana Barraza kao Amelia i Japanka Rinko Kikuchi kao Chieko, obje nominirane za Oscara za najbolju sporednu glumicu. Babel je ukupno imao sedam oscarovskih nominacija, uključujući one za najbolji film, režiju i izvorni scenarij, a osvojio je samo onog za najbolju izvornu glazbu (Argentinac Gustavo Santaolalla koji je Oscara za najbolju izvornu partituru dobio i godinu ranije za Planinu Brokeback Anga Leeja). Od sedam nominacija za Zlatni globus, Babel je također potvrdio samo jednu, ali najvažniju – za najbolji film (u kategoriji drame). Inače je premijerno prikazan na najprestižnijem svjetskom festivalu, onom u Cannesu, gdje je Iñarritu dobio nagradu za najbolju režiju, a filmu je još pripala i Tehnička velika nagrada za najbolju montažu (Stephen Mirrione) te nagrada ekumenskog žirija. Babel je bio treća i posljednja autorska suradnja Iñarritua i Arriage, napetost među njima postala je prevelika s obzirom da je Arriaga bio nezadovoljan činjenicom da je Iñarritu kao režiser stalno bio u prvom planu, dok je on kao scenarist ostao u njegovoj sjeni, a smatrao je da je njegov autorski udio puno veći nego što mu se priznaje. Također, riječ je o njihovoj narativno najsloženijoj strukturi sastavljenoj od čak četiri međusobno prepletene priče (u Pasjoj ljubavi i 21 gramu radilo se o tri priče), a sam naslov upućuje na biblijsku Babilonsku kulu s pomiješanim jezicima i nemogućnošću komunikacije, o čemu film zapravo i govori, izmještajući starozavjetnu pouku u suvremeni globalni svjetski kontekst. Ili kako je to predstavio Američki film institut u obrazloženju svoje odluke da Babel prograsi filmom godine: „Babel je moćan podsjetnik na poeziju filma. Iñarrituovo nelinearno pričanje priče istovremeno je epsko i intimno, i imaginira našu globalnu međupovezanost kataliziranu jednim metkom. Sirove izvedbe izvanredne glumačke ekipe pokreću ovu proganjajuću, a ponekad i mučnu priču o našoj nesposobnosti komuniciranja unatoč napretku tehnologije“.

boja, 143'