ULOGE:
Steve McQueen (Doc McCoy),
Ali MacGraw (Carol McCoy),
Ben Johnson (Jack Beynon),
Sally Struthers (Fran Clinton),
Al Lettieri (Rudy Butler) Slim Pickens (kauboj)

SCENARIJ:
Walter Hill (prema romanu Jima Thompsona)

FOTOGRAFIJA:
Lucien Ballard

GLAZBA:
Quincy Jones

MONTAŽA:
Robert L. Wolfe

Sadržaj:

Carter McCoy zvani Doc pljaškaš je banaka koji služi desetogodišnju kaznu u teksaškom državnom zatvoru. Nakon što je njegov zahtjev za uvjetnim puštanjem na slobodu, iako je uzoran zatvorenik, odbijen, Doc, emotivno nesposoban izdržati preostalih šest godina kazne, zatraži od svoje supruge Carol da kontaktira korumpiranog biznismena s političkim vezama, Beynona. Nudi mu dogovor – Beynon će isposlovati njegovo puštanje na slobodu, a on će zauzvrat odraditi neki 'posao' za njega. I doista, Beynon uspije srediti Docu prijevremeni uvjetni otpust, a Doc treba vratiti uslugu pljačkom male bankovne poslovnice u teksaškom gradiću u koju će privremeno biti pohranjeno 750 tisuća dolara…

Odmah nakon što su završili suradnju na filmu Šampion rodea, koji je ostvario slabe komercijalne rezultate, Sam Peckinpah i Steve McQueen polučili su još jedan zajednički uradak iste 1972. godine, adaptaciju romana jednog od najuglednijih pisaca oporih krimića Jima Thompsona Bijeg, objavljenog 1958. Ta suradnja nije bila planirana, jer Bijeg je trebao režirati Peter Bogdanovich prema scenariju samog Thompsona, no McQueen, koji je zapravo bio i neformalni kreativni producent filma, otpustio je Bogdanovicha pošto je saznao da ovaj takoreći paralelno želi režirati i drugi redateljski projekt Što te tata pušta samu?. Kako je bio nezadovoljan Thompsonovim scenarijem, McQueen je prekinuo suradnju i s njim te angažirao tada gotovo nepoznatog Waltera Hilla koji će uskoro postati jedan od vodećih scenarista tzv. Novog Hollywooda, a u drugoj polovici sedamdesetih i početkom osamdesetih i jedan od najistaknutijih režisera svoje generacije (Vozač, Ratnici podzemlja, Jahači na duge staze). Peckinpah je za glavnu žensku ulogu želio Stellu Stevens s kojom je prethodno odlično surađivao na Baladi o Cableu Hogueu, ali McQueen se naposljetku odlučio na Ali MacGrow, zvijezdu Ljubavne priče. Već na prvom susretu, na koji je došla s tadašnjim suprugom, ona je bila fascinirana McQueenovom pojavom i osobnošću, a na snimanju međusobno su se zaljubili, nešto kasnije i vjenčali, te ostali u braku više od pet godina. Ono što Peckinpah nije znao jest da je producent David Foster McQueenu dao sve kreativne ovlasti i pravo završnog reza, pa je tako bilo moguće da ovaj u zadnji čas zamijeni glazbu Peckinpahova omiljenog suradnika Jerryja Fieldinga (Divlja horda, Psi od slame, Šampion rodea) i umjesto nje stavi onu slavnog Quincyja Jonesa. Također, Peckinpah je bio nezadovoljan i McQueenovom 'igrom na sigurno' – po režiserovim riječima glumac je u montaži birao isključivo one kadrove u kojima je sam sebi bio lijep i sukladan vlastitom imidžu velike atraktivne zvijezde. Film je bio veliki hit u kinima, ali njemu suvremena kritika nije ga voljela; najistaknutiji kritičari poput Pauline Kael i Rogera Eberta bili su njime nezadovoljni, od uglednih kritika jedino mu je Gene Siskel dao visoku ocjenu. No zapravo je riječ o vrhunskom akcijskom trileru i dojmljivoj ljubavnoj priči (s motivom izdaje u vidu preljuba) koja je popunila ono mjesto koje u Peckinpahovim filmovima obično imaju muška prijateljstva. Godine 1994. realiziran je remake s Rogerom Donaldsonom kao režiserom te Alecom Baldwinom i Kim Basinger u glavnim ulogama.

boja, 123'