ULOGE:
Mirjami Kuosmanen (Pirita / Maarita),
Kalervo Nissilä (Aslak),
Åke Lindman (Metsänhoitaja),
Jouni Tapiola (Niila),
Arvo Lehesmaa (Tsalkku-Nilla)

SCENARIJ:
Erik Blomberg,
Mirjami Kuosmanen

FOTOGRAFIJA:
Erik Blomberg

GLAZBA:
Einar Englund

MONTAŽA:
Erik Blomberg

Sadržaj:

Finska Laponija u doba prije pojave kršćanstva. Mlada Pirita nedavno se udala za uzgajivača sobova Aslaka, čovjeka koji je zbog posla prisiljen dugo izbivati iz kuće. Dok je Aslak odsutan sa stokom, Piritu muči osamljenost i činjenica da ne uspijeva udovoljiti bračnoj strasti s voljenim suprugom. Stoga se za pomoć odluči obratiti lokalnom šamanu Tsaikkuu-Nilli, koji će joj uistinu i pomoći, ali na vrlo neobičan način. Pod djelovanjem napitka koji će joj šaman dati Pirita će se transformirati ne samo u bijelu ženku soba, nego i u ženku koja je vampirica. Kao takva, Pirita će privući brojne muškarce iz sela koji će krenuti u lov na nju i njezin progon, ali s tragičnim posljedicama.

Godine 1953. na festivalu u Cannesu ovjenčana Međunarodnom nagradom za „film bajku”, koju joj je dodijelio žiri na čelu s Jeanom Cocteauom, te četiri godine kasnije nagrađena Zlatnim globusom u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja (ravnopravno s filmovima Prije sumraka Gottfrieda Reinhardta, Djevojka u crnom Michaela Cacoyannisa, Taiyô to bara Keisukea Kinoshite i Rat i mir Kinga Vidora), izvrsna fantastična horor-drama suscenarista i redatelja Erika Blomberga temelji se na narodnim pričama etničke zajednice Saami iz finske Laponije. Ugledni redatelj igranih filmova kao i hvaljenih kratkometražnih dokumentaraca, Blomberg se za predaju naroda Saami o bijelom sobu zainteresirao još 1947. godine, kada je u suradnji sa scenaristom Einom Mäkinenom snimio 8-minutni dokumentarac Porojen parissa (U društvu sobova), koji mu je donio prestižnu finsku nagradu Jussi za najbolji kratki film. Scenarij za dugometražnu obradu legende o bijelom sobu Blomberg je napisao sa suprugom Mirjami Kousmanen, a film predstavlja izuzetno uspio križanac fantastične drame i horora. Posrijedi je vrlo atmosferično djelo dojmljive vizualnosti i bogate imaginativnosti (snimatelj je bio sam Blomberg), djelo koje za autora takvog zaleđa očekivani (pseudo)dokumentaristički pristup sjajno koristi za kreiranje jedinstvenog avangardnog eksperimenta, snolikog art-horora koji je nemoguće usporediti s bilo kojim filmom. Imponira i način na koji Blomberg prikazuje rodnu neravnopravnost, društvenu opresiju i seksualnu anksioznost, a u čemu je u određenoj mjeri moguće detektirati odjek remek-djela Ljudi mačke Jacquesa Tourneura.

c/b, 74'