ULOGE:
Daniel Day-Lewis (Daniel Plainview),
Paul Dano (Paul Sunday / Eli Sunday),
Kevin J. O'Connor (Henry),
Ciarán Hinds (Fletcher),
Dillon Freasier (HW)

SCENARIJ:
Paul Thomas Anderson (prema romanu Uptona Sinclaira)

FOTOGRAFIJA:
Robert Elswit

GLAZBA:
Jonny Greenwood

MONTAŽA:
Dylan Tichenor

Sadržaj:

Kalifornija, početak 20. stoljeća. Pionir naftnog poduzetništva, Daniel Plainview, spreman je učiniti sve za ispunjenje svojih ciljeva. Njegov je poslovni partner usvojeni sin H.W., spram kojeg je vrlo zaštitnički raspoložen, dok istovremeno ne preže od eksploatacije svih koje može. Dolazi u sukob s mladim propovjednikom Elijem, na čijoj je obiteljskoj farmi veliko nalazište nafte i koju ne želi prodati Danielu za relativno skromne iznose po kojima ovaj inače kupuje naftna zemljišta. Od novca koji traži za prodaju farme, Eli želi osnovati vlastitu crkvu…

Hollywoodska kinematografija zloglasna je po adaptacijama klasičnih književnih djela. Višeslojne predloške uglavnom maksimalno pojednostavljuje i gotovo obavezno lišava bilo kakve kritičke oštrice, a kamoli subverzivnosti koje su eventualno sadržavali, a sve u svrhu prevođenja ozbiljne umjetnosti na jezik masovne zabave. Tako je bilo od samih početaka Hollywooda, tako je i danas. Vrlo je rijedak slučaj, međutim, da se prestižni književni predložak radikalno izmijeni zbog tzv. viših umjetničkih razloga. Upravo to učinio je Paul Thomas Anderson s romanom Oil! Uptona Sinclaira iz 1927. Upton Sinclair bio je u prvoj polovici 20. stoljeća jedan od najpopularnijih američkih pisaca, a zbog svojih je socijalističkih ideja posebno uvažavanje zadobio nakon Drugog svjetskog rata u zemljama koje su kapitalizam zamijenile socijalizmom. U svom obimnom romanu Sinclair je dao kratak pregled američkog radničkog pokreta u razdoblju od otprilike 1910. do 1925., obuhvaćajući s podjednakom simpatijom njegove socijalističke i komunističke struje. Sa simpatijom je tretirao i Oktobarsku revoluciju te boljševičku vlast, a američku demokraciju raskrinkavao kao paravan u službi naftnih i ostalih poduzetničkih magnata koji kupuju političare i postavljaju predsjednike; dakako, i američka vanjska politika, uključujući rat i angažman u antiboljševičkoj intervenciji, razotkrita je kao interes krupnog kapitala. Oil! je zapravo anticipacija ideja Noama Chomskog, Williama Engdahla i politički najhrabrijeg američkog filma u zadnjih 30-ak godina, Syriane Stephena Gaghana i Georgea Clooneyja, i čini se kao stvoren da ga filmski obradi upravo Clooney, vodeći hollywoodski lijevi liberal današnjice, a vjerojatno još bolji izbor bio bi iskusni nezavisnjački ljevičar John Sayles. Roman bi mogao biti zanimljiv i filmoljupcima, jer Sinclair u njemu obuhvaća i Hollywood onog vremena, opisujući ga kao „tvornicu sanja“ spremnu na proizvodnju antiboljevičke propagande, potom kao okružje u kojem mlada i lijepa djevojka glumački može uspjeti samo ako poda svoje tijelo (kako aktualno u doba Me Too pokreta!), te naposljetku kao imperijalističku korporaciju zaslužnu za 'spontane patriotske prosvjede' protiv Kabineta doktora Caligarija, klasika njemačkog ekspresionizma, s pravom svrhom eliminacije inozemne konkurencije, dok su istovremeno hollywoodski moguli radili na stvaranju svog filmskog monopola u Njemačkoj. Ništa od ovog, međutim, nije zanimalo Paula Thomasa Andersona. Njemu je pažnju privukao središnji odnos romana, onaj oca naftnog poduzetnika i idealističnog sina, a u oko mu je upao i sporedni lik mladog propovjednika proročko-poslovnih ambicija. No dok je u romanu benigni, lijepi i nadobudni sin glavni lik iz čije su perspektive sagledana sva zbivanja i čiji razvoj pratimo od puberteta do završetka adolescencije, od dječačkog pravednika do socijalističkog aktivista i mecene radničkog pokreta, u filmu je on izbačen iz središta, kako bi se tamo postavio lik oca. No dok je otac u romanu spoj prosvijećenog kapitalista te poduzetnika koji ustrajno slijedi logiku kapitala, u filmu on postaje mizantrop, nasilnik i ubojica, a njegov odnos s mladim propovjednikom ravnopravan onom sa sinom. Izmijenio je Anderson još štošta, još više dodao (prolog o prapočecima očeva poduzetništva, sinova gluhoća i posvojenost, lik očevog navodnog polubrata, očev završni obračun s propovjednikom...), pa naposljetku film ni fabularno, ni karakterizacijski, ni tonom, stilom i ugođajem nema nikakve veze s romanom. Ono što Andersona u Bit će krvi, kao uostalom i u svim njegovim filmovima, na tematskom planu najviše zanima jest obitelj (formalna i neformalna, funkcionalna i disfunkcionalna, cjelovita i krnja), dok je na izvedbeno-značenjskoj razini gotovo uvijek na djelu veće ili manje nagnuće simbolističkim potezima (za razliku od Sinclaira koji je uz sav svoj društveno-kritički angažman sklon razigranoj ironiji). Andersonov simbolizam jasan je već u preimenovanju lika oca. U romanu on se neutralno zove James Arnold Ross, u filmu Daniel Plainview. Dakle, dobio je ime velikog starozavjetnog vizionara i prezime koje upućuje na jasnoću, usredotočenost, ali i plitkoću njegova (kapitalističkog) vizionarstva. Na užeformalnom planu Andersona istinski zanima što atraktivnije uprizorenje izoliranih sekvenci, uz maksimum vizualno-zvučne impresivnosti. Sekvenca izbijanja i zapaljenja nafte te sinova oglušivanja svojim silovitim slikovno-glazbenim uprizorenjem iskaz je čiste autorske genijalnosti, a Andersonov film kao cjelina doima se kao da je nastao na prijelazu nijemog u zvučno filmsko razdoblje. Bit će krvi nominiran je za osam Oscara – za najbolji film, režiju, scenarističku adaptaciju, fotografiju, glavnog glumca, scenografiju, montažu i montažu zvuka, a potvrdio je onu glumačku za Daniela-Day Lewisa te za fotografiju Roberta Elswita. Svjetsku premijeru film je imao u glavnom programu Berlinskog festivala, gdje je nagrađen za najbolju režiju i umjetnički doprinos (Jonny Greenwood za muziku), a nominiran je i za Zlatne globuse u kategorijama najboljeg filma – drame i glavnog glumca (potonju je nominaciju potvrdio). Dobio je i niz drugih nagrada i priznanja te naišao na gotovo jednodušno kritičarsko slavljenje ne samo kao jedan od filmova godine nego i desetljeća, pa i šire.

boja, 158'