ULOGE:
Ljubiša Samardžić (Novak),
Sylva Koscina (Danica),
Lojze Rozman (Ivan),
Boris Dvornik (Stipe),
Sergej Bondarčuk (Martin),
Franco Nero (kapetan Riva),
Yul Brynner (Vlado),
Curd Jürgens (general Lohring),
Hardy Krüger (pukovnik Kränzer),
Velimir Bata Živojinović (Stole),
Milena Dravić (Nada),
Orson Welles (četnički senator),
Fabijan Šovagović (ludi Boško),
Pavle Vuisić (Jordan)

SCENARIJ:
Ratko Đurović,
Stevan Bulajić,
Veljko Bulajić,
Ugo Pirro

FOTOGRAFIJA:
Tomislav Pinter

GLAZBA:
Vladimir Kraus-Rajterić

MONTAŽA:
Vanja Bjenjaš,
Jelena Bjenjaš

SCENOGRAFIJA:
Dušan Jeričević,
Vladimir Tadej

KOSTIMI:
Vladimir Tadej

Sadržaj:

Početkom 1943. njemačka vojska, uz podršku talijanskih, četničkih i ustaških snaga, po Hitlerovom osobnom naređenju počela je s provođenjem Operacije Vajs (Weiss) kojoj je cilj bio uništenje partizanskih jedinica u jugoslavenskim planinama. Odlučujuća bitka dogodila se u dolini Neretve gdje su se partizani našli opkoljeni. Jedini izlaz im je bio most preko Neretve, no partizanski Vrhovni štab odlučio je srušiti most kao dio lukave varke…
 

Uz film Bitka na Neretvi veže se puno prefiksa „naj“: najskuplji, najpoznatiji, najgledaniji, najprodavaniji… U super-produkciji tog filma sudjelovale su sve jugoslavenske republike i njihova ne samo filmska već i mnogobrojna ostala industrija, kao i impozantan broj motornih jedinica i vojnika Jugoslavenske narodne armije. U režiji masovnih scena Bulajić se osjećao kao doma, a posebno su impozantni kadrovi u kojima se u prvom planu odigrava glavna radnja dok u pozadini vidimo tisuće vojnika, tenkova, topova i ostale artiljerije u pokretu tokom bitke. Bulajić je od samog Josipa Broza Tita dobio dozvolu da se njegov lik ne pojavi u filmu, već bude prisutan putem naredbi koje šalje partizanima u obliku ceduljica.

Cjelokupna domaća glumačka krema pojavila se u filmu, a posebno impresionira niz stranih glumačkih zvijezda (Hardy Krüger, Sergej Bondarčuk, Franco Nero, Sylva Koscina, Yul Brynner, Curd Jürgens, Orson Welles, Oleg Vidov). Za englesko govorno područje glazbu je skladao slavni Bernard Hermann, a jedan od plakata filma napravio je Pablo Picasso. Film je imao spektakularnu premijeru u dvorani Skenderija u Sarajevu, a na Pulskom filmskom festivalu prikazan je izvan konkurencije. Distribuiran je diljem svijeta, a bio je nominiran i za Oscara za strani film.

Što se tiče estetske kvalitete filma, iako sjajnih masovnih scena i upečatljive fotografije Tomislava Pintera, ovaj put je (za razliku od Kozare) veličina teme pojela likove i njihove odnose koji su rudimentarno razrađeni, a dramaturgija razbarušena. Ipak, određena kvaliteta emocionalnog patosa i dalje je u filmu prisutna. U želji da humaniziraju likove okupatorskih zapovjednika, autori su im podarili i najveću slojevitost od svih likova. Estetske mane filma nisu spriječile direkciju uglednog festivala u Moskvi da 2010. Bitku na Neretvi proglase jednim od deset najboljih ratnih filmova svih vremena.

Autor komentara: Juraj Kukoč

boja, 171'