ULOGE:
Ryō Ikebe,
Mariko Kaga,
Isao Sasaki,
Takashi Fujiki,
Chisako Hara

SCENARIJ:
Masaru Baba,
Masahiro Shinoda

FOTOGRAFIJA:
Masao Kosugi

GLAZBA:
Toru Takemitsu

MONTAŽA:
Yoshi Sugihara

SCENOGRAFIJA:
Hatsuo Kojima

Sadržaj:

Muraki, plaćeni ubojica japanske mafije yakuze, pušten je iz zatvora nakon izdržane višegodišnje kazne za ubojstvo pripadnika suparničkog gangsterskog klana, da bi saznao da su se u međuvremenu dvije kriminalne skupine spojile u jednu.

Odlazi u ilegalnu kockarnicu gdje uloži veliku sumu novca i izgubi od tajanstvene mlade žene Saeko, pripadnice više klase u potrazi za uzbuđenjima. Kasnije te noći, Muraki obnavlja vezu s bivšom ljubavnicom Shinko. Tjedan kasnije u njegov život opet ulazi Saeko, koja zatraži da je odvede na mjesta gdje može igrati za što veće količine novca…
 

U vrijeme snimanja Blijedog cvijeta, Masahiro Shinoda već je imao niz filmova iza sebe i bio je smatran, uz Nagisu Oshimu i Yoshishidea Yoshidu, prvakom japanskog novog vala vezanog za filmsku kuću Shochiku za koju su sva trojica radila (Oshima do početka, a ostala dvojica do sredine 1960-ih). Inspiracija za Blijedi cvijet Shinodi je bilo Cvijeće zla Charlesa Baudelairea, a temu yakuza uzeo je jer je smatrao da je njihov svijet jedino mjesto gdje je održana tradicionalna japanska ceremonijalna struktura. Inače je film adaptacija romana Shintaroa Ishihare, pri čemu je Shinoda napisao prvu polovicu scenarija, a Masaru Baba drugu.

Na kraju je Baba bio vrlo nezadovoljan filmom smatrajući da to nije ono što je on napisao, jer je Shinoda naglasak stavio na vizualni stil i muziku, a ne na riječi/dijaloge, što je dovelo do devetomjesečnog odlaganje premijere, no na kraju je bilo onako kako je Shinoda želio. A on je želio u glavnoj ulozi i Ryoa Ikebea, koji je bio iznenađen time jer je bio glumac nižeg ranga, no Shinoda je htio autentičnu pojavu izvan dobro poznatih glumačkih obrazaca i sistema, smatrajući pritom Ikebea osobom „vrlo erotične i graciozne prisutnosti“. Dinamiku između dvoje glavnih glumaca, Ikebea i Mariko Kage, Shinoda je opisao kao srodnu spjevu o Tristanu i Izoldi. Današnja kritika smatra Blijedi cvijet jednim od najznačajnijih izdanaka japanskog novog vala šezdesetih.  

Autor komentara: Damir Radić

c/b, 96'