ULOGE:
Laurence Olivier (načelnik Newhouse),
Carol Lynley (Ann Lake),
Keir Dullea (Steven Lake),
Martita Hunt (Ada Ford),
Anna Massey (Elvira Smollett),
Clive Revill (narednik Andrews)

SCENARIJ:
John Mortimer,
Penelope Mortimer (prema romanu Marryam Modell)

FOTOGRAFIJA:
Denys N. Coop

GLAZBA:
Paul Glass

MONTAŽA:
Peter Thornton

Sadržaj:

Samohrana majka Ann Lake, koja se nedavno doselila iz New Yorka u London, dolazi po svoju četverogodišnju kćerkicu Bunny u predškolsku ustanovu, gdje ju je tog jutra prvi put dovela. Međutim djevojčice nema, a nema ni ikakvog pisanog traga o njoj; jedna službenica sjeća se Ann, ali ne i da je kći bila s njom. Ann i njezin brat Steven pretražuju školu te u tavanskim prostorijama naiđu na ženu koja tvrdi da sakuplja dječje noćne more. Očajni, brat i sestra zovu policiju te slučaj preuzima nadstojnik Newhouse. Njemu su takoreći svi potencijalno sumnjivi, a zatraži i da pregleda kuću u koju su se Lakeovi uselili. Ispostavi se da tamo nema Bunnynih stvari niti ikakvih tragova o njoj, te Newhouse počne sumnjati u to da je djevojčica ikad postojala…

Takozvani psihološki triler s natruhama horora Bunny Lake je nestala predstavlja povratak Otta Premingera trilerskim sklonostima koje su obilježavale znatan dio njegova opusa u 1940-im i 1950-im godinama, kad je snimio čitav niz uradaka film-noirovskog usmjerenja. Mnogo više nego film-noiru, Bunny Lake je nestala duguje tada modernom 'psihološkom hororu' inauguriranom 1960. Psihom Alfreda Hitchcocka i Voajerom (u nas poznatijem pod naslovom Smrt u očima) Michaela Powella, a temelji se na istoimenom romanu Marryam Modell, objavljenom 1957. pod čestim autoričinim pseudonimom Evelyn Piper. Preminger je odmah kupio filmska prava na roman, no nikako nije bio zadovoljan pokušajima njegove adaptacije za koju je angažirao dva velika imena – prvo Daltona Trumba, jednog od najpoznatijih scenarista s crne liste hollywoodskih komunista i komunističkih simpatizera, a onda i Iru Levina, budućeg autora redom filmovanih hit romana Rosemaryna beba, Stepfordske supruge, Dječaci iz Brazila i Sliver. Sredinom šezdesetih Preminger je došao na ideju da radnju prebaci iz New Yorka u London, kako bi iskoristio posebnu atmosferu tadašnje britanske prijestolnice, obilježenu spojem tradicije i nabujale pop-kulture, namjeravajući tome dati tamni premaz. Za nove scenariste angažirao je engleski bračni par Johna i Penelope Mortimer koji su, slijedeći njegove upute, podosta promijenili karakterizaciju likova i drastično izmijenili svršetak romana. Da bi se što više približio željenoj atmosferi Preminger je film snimio u crno-bijeloj tehnici koja je tada već pomalo počela izlaziti iz uporabe, te je i dalje nastavio rabiti dulje kadrove, ali ih je obogatio glatkim pokretima i vožnjama kamere po kojima se svojedobno i pročuo, no s vremenom ih je bio prestao koristiti ili ih je minimizirao. U doba premijere film nije bio naročito zapažen, no danas se smatra jednim od intrigantnijih naslova Premingerova opusa, a u nekim je krugovima stekao i kultni status. Spomenimo da je to prvi film koji je prekršio tadašnji cenzorski kod eksplicitnim izgovaranjem riječi abortus, čime je Preminger još jednom provocirao konzervativnu društvenu dominantu, te da je na temelju tog filma Stanley Kubrick bez audicije izabrao Keira Dulleaja (Steven Lake) za glavnu ulogu astronauta u svom remek-djelu 2001. Odiseja u svemiru.

c/b, 107'