Capernaum
Capharnaüm, igrani, drama, Libanon, Francuska, SAD, Cipar, Katar, 2018
REŽIJA: Nadine Labaki
ULOGE:
Zain Al Rafeea (Zain),
Yordanos Shiferaw (Rahil),
Boluwatife Treasure Bankole (Yonas),
Kawsar Al Haddad Kawsar Al Haddad (Souad,
majka),
Fadi Yousef (Selim,
otac),
Haita 'Cedra' Izzam (Sahar,
sestra),
Nadine Labaki (Nadine)
SCENARIJ:
Nadine Labaki,
Jihad Hojeily,
Michelle Keserwany
FOTOGRAFIJA:
Christopher Aoun
GLAZBA:
Khaled Mouzanar
MONTAŽA:
Konstantin Bock,
Laure Gardette
Sadržaj:
Zain El Hajj 12-godišnji je klinac iz sirotinjske četvrti Bejruta koji zbog napada nožem na čovjeka kojeg naziva ´kurvinim sinom´ služi petogodišnju kaznu u zatvoru Roumieh. Ni Zain ni njegovi roditelji ne znaju točan datum dječakova rođenja, jer nikad nisu dobili izvod iz matične knjige rođenih. Zain je izveden pred sud nakon što je pokrenuo parnicu protiv svojih roditelja, majke Souad i oca Selima, a na sučevo pitanje zbog čega tuži roditelje dječak je odgovorio ´zbog toga što sam rođen´. Istovremeno, libanonske vlasti sudski procesuiraju skupinu ilegalnih imigranata, radnica i radnika među kojima je i mlada Etiopljanka Rahil. Pet mjeseci prije njegova uhićenja Zain je pomoću lažnog liječničkog recepta u više ljekarni kupovao pilule Tramadol, koje su on i njegova sestra Sahar mrvili u prah i skrivali u odjeći, da bi ih njihova majka Souad prodavala ovisnicima u zatvoru. Zain je radio i kao dostavljač za vlasnika lokalne prodavaonice Assada, ujedno i vlasnika stana u kojem živi dječakova obitelj, a sve se dodatno zakompliciralo kad je Sahar dobila prvi menstruaciju koju je uz bratovu pomoć odlučila zatajiti, vjerujući da će se u protivnom morati udati za Assada.
Godine 2018. na festivalu u Cannesu ovjenčana Nagradom žirija i Nagradom Ekumenskog žirija te godinu kasnije nominirana za Oscara, Zlatni globus i nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, obiteljska egzistencijalna socijalna drama libanonske suscenaristice i redateljice Nadine Labaki nakon premijere u konkurenciji kanskog festivala ispraćena je 15-minutnim ovacijama, a sa zaradom od 68 milijuna dolara na blagajnama diljem svijeta prometnula se u najkomercijalniji arapski film svih vremena. Riječ je o neosporno intrigantnom i zanimljivom te dovoljno sugestivno režiranom ostvarenju realiziranom na tragu neorealizma, koje sadrži nekoliko poetičnih sekvenci i koje odlikuju povremeno vrlo uvjerljivi glumački nastupi. No posrijedi je djelo opterećeno nezaokruženim scenarijem i nizom ne osobito svrhovitih i neelaboriranih detalja, poput pozadinskog konteksta rata u Siriji i protagonistova pretpostavljivog palestinskog porijekla. Filmu čiji scenarij supotpisuje čak petoro autor/ic/a nedostaje jasnije vizije i fokusa, zbog čega se doima dramaturški nekoherentnim i neurednim, a u cjelini je riječ o razmjerno manipulativnom filmu koji gledateljskim osjećajima manipulira nategnutim dramskim konstrukcijama i pretjeranom sentimentalnošću na rubu patetike.
boja, 126'